Upravo sada, kada u posljednjoj godini mandata treba ubrati plodove, Europska komisija ne samo da gubi jednog od svojih glavnih igrača, nego se i sve više budi otpor prema ključnim nasljeđima Zelenog sporazuma iz portfelja Timmermansa.
Sada kada je jasno da će Timmermans postati nositelj liste PvdA/GroenLinks, u Bruxellesu se intenzivno nagađa tko bi ga trebao naslijediti. Uostalom: treba li ga uopće naslijediti za tu jednu godinu?
Tko će sljedeće godine braniti dogmu „Ti ćeš održivost provoditi“?: privremeni zamjenik koji će samo paziti na poslovanje? Tko će trebati učvrstiti Timmermansove klimatske dosjee za sljedeće razdoblje EU-a 2024. – 2029.? Prema pravilima, Nizozemska bi trebala predložiti novog kandidata za povjerenika. No, nizozemska vlada je nakon ostavke premijera VVD-a Marka Ruttea tehnički mandatna, a takva imenovanja u političkom smislu dodatno su osjetljiva.
Bruxelleski aparat mogao bi smatrati da je Timmermansov posao uglavnom dovršen, te da ostatak može obaviti njegov trenutni asistent, marljivi dossiervreter Diederik Samsom. U krajnjem slučaju, ostatak bi se mogao odgoditi do poslije europskih izbora (lipanj 2024.), ili bi netko od sadašnjih povjerenika za klimatska pitanja mogao tu dužnost preuzeti na godinu dana.
Pri tome će se zasigurno uzeti u obzir da u narednih godinu i pol poljoprivreda i zaštita okoliša neće biti glavne teme. Možda je to šteta za europske poljoprivrednike, ali EU sljedeće godine ima nekoliko drugih, ključnih izazova, prvenstveno na geopolitičkoj sceni.
U pitanju su trgovinski odnosi sa Sjedinjenim Državama i Kinom, posljedice Brexita, ruski rat u Ukrajini – upravo su te teme značajnije od zabrane glifosata ili njezina nedostatka. Ipak, poljoprivredni lobi u Bruxellesu već se nada da će prijevremeni odlazak Timmermansa voditi „odgodi do otkazivanja“. Mišljenja o preostalim Timmermansovim dosjeima još su vrlo podijeljena.
Ministri poljoprivrede još se moraju složiti s prepolovljenjem kemikalija u poljoprivredi. Također, ministri i Parlament moraju se dogovoriti oko Zakona o obnovi prirode, koji je gotovo dezintegriran. Potreban je i sporazum o smanjenju nitrata u podzemnim vodama. Najavljeno je i popuštanje u korištenju glifosata te širenje GMO tehnika.
U tom scenariju (= još mnogo za postići) predsjednica Komisije Fon der Lajen mogla bi preuzeti preostali klimatski dosje i iz nadolazećeg minusa napraviti plus. Po šaptanjima u Bruxellesu, Fon der Lajen želi biti ponovno imenovana nakon europskih izbora. Navodno su posebno konzervativni njemački kršćanski demokrati nezadovoljni. Smatraju da je Fon der Lajen previše prijateljski nastrojena prema Timmermansu, previše zelena.
Više srednjoeuropskih kršćanskih demokratskih stranaka (kao i voditelj EPP-a Weber!) smatra da EU treba krenuti desnijim putem, s većim naglaskom na „ekonomiju + sadašnjost“ i manjim na „Zeleni sporazum + budućnost“.
Za Fon der Lajen, uspješno dovršavanje i osiguravanje posljednjih koraka Timmermansa ne bi bio samo lijep diplomatsko-upravni uspjeh; to bi joj mogao biti i osobni izborni strateški potez.

