Europska unija i Sjedinjene Države istovremeno su uvele nove kaznene mjere protiv ruske energetske industrije. Sankcije se odnose i na naftu i na plin, a Bruxelles i Washington njima nastoje dodatno iscrpiti ratni budžet Kremlja.
Najvažniji dio europskog paketa je zabrana uvoza i trgovine ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz Rusije. Kratkoročni ugovori istječu unutar šest mjeseci, a dugoročni najkasnije do 1. siječnja 2027.
Prema riječima europskih čelnika vlada, radi se o povijesnoj odluci koja snažno pogađa ratnu mašineriju Moskve. Mjere ne trebaju samo financijski udariti Rusiju, već i smanjiti energetsku ovisnost Europe.
Sankcije utječu na svjetsko tržište nafte. Kako Kina i Indija moraju tražiti nove dobavljače, rastu cijene nafte iz drugih regija. Trgovci očekuju i porast troškova prijevoza i premija osiguranja.
Još jedna ključna točka paketa jest da EU prvi put uvodi sankcije i stranim tvrtkama koje omogućuju ruski izvoz. Posebno su pogođene tvrtke u Aziji.
Na popisu sankcija nalaze se među ostalim kineske rafinerije Liaoyang Petrochemical i Shandong Yulong, kao i trgovačko poduzeće Chinaoil Hong Kong. Prema EU, one kupuju velike količine ruske nafte i time čine važan izvor prihoda za Moskvu.
Sjedinjene Države svojim sankcijama izravno ciljaju ruske energetske divove Rosneft i Lukoil te njihove desetine podružnica. Washington tvrdi da te tvrtke sufinanciraju Kremlinov rat.
Zbog američkih mjera velike kineske državne naftne kompanije privremeno su obustavile kupnju ruske nafte putem mora. Boje se da bi one same mogle biti pogođene američkim sankcijama.
Istodobno se u Europi dodatno sankcionira ruska sjena flota. Više od petsto brodova koji prevoze rusku naftu više neće imati pristup europskim lukama ili uslugama.
Zajedno, odluke EU i SAD-a predstavljaju najteći koordinirani val sankcija od početka rata u Ukrajini. Njihov zajednički cilj je ekonomsko oslabiti Rusiju i politički nastaviti podržavati Ukrajinu.