Zadruga Natuurrijk Limburg bila je 2019. najveći nizozemski primatelj sredstava iz EU poljoprivrednih fondova, s 6,5 milijuna eura iz GLB subvencije. Na drugom mjestu je zadruga uzgajivača Nova Fresh sa 6,3 milijuna eura.
Top 50 primatelja izravnih subvencija osim brojnih poljoprivrednih ustanova uključuje i decentralizirane vlasti poput vodenih vlasti. Na listi za 2018. godinu na vrhu je stajala vodna uprava Hoogheemraadschap Hollands Noorderkwartier s kombiniranim isplaćenim iznosom od 15,7 milijuna eura.
Popis velikih primatelja poljoprivrednih subvencija sastavila je think tank CEPS u Bruxellesu. To je bio zahtjevan posao: zbog fragmentacije, 6 milijuna primatelja europskih poljoprivrednih sredstava nalaze se u gotovo 300 baza podataka u 27 država članica. Mnoge zemlje EU ne žele objavljivati te podatke.
U nekoliko istočnoeuropskih zemalja većina GLB milijuna odlazi na samo nekoliko velikih tvrtki jer su povezane s površinom poljoprivrednog zemljišta. Povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski smatra da bi trebalo rezervirati više sredstava za male (obiteljske) farme.
Pregled CEPS-a ne odnosi se samo na poljoprivredne subvencije, već i na druge mjere gospodarskih poticaja, poput ESF-a i kohezijskih fondova. Krajnji primatelji europskih subvencija iz zajedničke poljoprivredne politike (2018. i 2019.) kao i kohezijske politike (2014. do 2020.) tako su sada poznati.
U Nizozemskoj je zapaženo da obitelj Fentener van Vlissingen predvodi listu primatelja kohezijskih sredstava s 3,3 milijuna eura kao vlasnici Trouw Nutrition, izvještava stručno tjednik Binnenlands Bestuur. Obitelj Van der Leegte (iz automobilske tvrtke VDL) je na drugom mjestu s 1,3 milijuna eura. Hilde Umdasch prima 1 milijun eura.
Što se tiče poljoprivrednih sredstava, Henda Flowers, veliki uzgajivač krizantema, dobila je najviše, 600 tisuća eura 2018. godine. U 2019. godini W. i J. Schutte su predvodili s 800 tisuća eura. Kraljevska zadruga Wilhelminapolder bila je na drugom mjestu 2018. i 2019. sa svakim puta preko 500 tisuća eura.
Inače, nizozemski krajnji korisnici su skromni u usporedbi s nekim drugim zemljama EU, poput Poljske i Njemačke, gdje pojedini primatelji primaju desetke milijuna eura.