Akvakultura je važan dio strategije EU-a za plavu ekonomiju. Prema Bruxellesu, ona doprinosi sigurnosti hrane i promovira se kroz Europski zeleni plan kao izvor proteina s nižim ugljičnim otiskom.
Akvakultura obuhvaća uzgoj riba, školjki, algi i ostalih vodenih organizama. Uzgoj se provodi u morskim, slatkim ili slankastim vodama, kao i na gospodarstvima s bazenima i sustavima za recirkulaciju vode.
Ukupna proizvodnja akvakulture u EU-u 2020. iznosila je 1,1 milijun tona, što čini manje od 1 % ukupne svjetske proizvodnje. Španjolska, Francuska, Grčka i Italija najvažnije su zemlje proizvođači u EU-u. Zajedno ostvaruju oko dvije trećine ukupne proizvodnje EU-a.
Uz značajnu financijsku potporu iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, zemlje članice EU-a mogle su osigurati dugoročnu održivost akvakulture i ostvariti gospodarske koristi. Međutim, rezultati izostaju, a prema računskom sudu oni se još uvijek ne mogu pouzdano izmjeriti.
„U proteklim godinama EU je širila svoje mreže nad velikim dijelom sektora akvakulture, jer je sektor važan dio njezine plave strategije. Nažalost, lovi se praznim mrežama“, izjavio je Nikolaos Milionis, član ERK-a koji je vodio nadzor.
Unatoč 1,2 milijarde eura dostupnih u razdoblju 2014.-2020., revizori ističu da je ukupna proizvodnja akvakulture u EU-u zastala. U Italiji i Francuskoj (dvije najveće proizvođačice) proizvodnja se čak smanjila. Broj poduzeća u sektoru akvakulture opada, kao i broj zaposlenih između 2014. i 2020. godine.