Europski računovodstveni sud smatra da poljoprivredni sektor mora biti financijski odgovoran za čišćenje onečišćenja pitke vode. U poljoprivredi također bi trebalo vrijediti načelo 'onaj tko onečišćuje, plaća', ideja koju pozdravlja EU povjerenik Janusz Wojciechowski.
Izvještaj je istraživao kako se u zemljama EU načelo 'onaj tko onečišćuje, plaća' stvarno primjenjuje u praksi, te da li se troškovi čišćenja ne prebacuju na porezne obveznike. Trenutno se u EU načelo da onečišćivač plaća eksplicitno primjenjuje samo u politici zaštite okoliša, ali ne i u poljoprivrednom sektoru.
Međutim, revizori su rekli da se to mora preispitati. Ukazuju na to da trenutno uglavnom korisnici pitke vode plaćaju za uklanjanje (često kemijskog) zagađenja podzemnih voda. Osim toga, to se razlikuje od zemlje do zemlje.
Prema računskom sudu, ovo načelo je potrebno i u poljoprivredi kako bi se ambicije Zelenog plana i strategije 'od polja do stola' "provodile učinkovito i pravedno". Poljoprivreda je "sektor koji najviše zahtijeva čistu vodu za navodnjavanje, a najmanje doprinosi". U EU je 6 od 10 površinskih voda, poput rijeka i jezera, kemijski onečišćeno i nalazi se u lošem ekološkom stanju.
Nije prvi put da revizori traže takvu mjeru. U svom izvještaju od prošlog mjeseca o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) i klimatskim promjenama, uputili su sličan poziv o troškovima čišćenja nitrata i stakleničkih plinova CO2 iz poljoprivrede.
Na pitanje o ideji uvođenja načela 'onaj tko onečišćuje, plaća' u poljoprivrednu politiku, EU povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski rekao je da se "potpuno slaže" s tim zaključcima. Moguće je da će se time pozabaviti 2023. godine ako dođe do promjena u financiranju ekoloških shema iz ZPP-a povezanim sa Zelena potvrda.

