Prije nego što radnici iz zemalja izvan EU mogu početi raditi u Europi, mora biti jasno tko je poslodavac, čak i ako je riječ o agenciji za privremeno zapošljavanje ili ako rade preko podizvođača. Također moraju biti jasno definirane plaća i radni raspored. Pregovarači Europskog parlamenta i 27 zemalja članica EU postigli su o tome dogovor u Bruxellesu.
Za radnike iz zemalja izvan EU više se ne radi samo o dozvoli za jedan posao u jednoj zemlji EU. Oni će, nakon završetka kratkotrajnog posla, moći unutar preostalog trajanja njihove dozvole za boravak obavljati i drugi (sezonski) posao, no prvo se mora ponovno urediti odgovornost poslodavca i pružatelja smještaja.
Osim toga, moći će iz te države članice EU zatražiti privremenu dozvolu za sezonski rad u drugoj zemlji EU, pod uvjetom da je to unutar njihove dozvole boravka. Najčešće je riječ o sezonskim poslovima u poljoprivredi i hortikulturi, transportu i prijevozu te preradi mesa.
Prema nizozemskoj zastupnici u Europskom parlamentu Agnes Jongerius (PvdA), koja je sudjelovala u pregovorima o novom režimu, radne snage iz inozemstva još se prečesto dovode u Nizozemsku pod lažnim izlikama. „Radni migranti iz trećih zemalja moraju dobiti eksplicitno ista prava kao radnici iz EU.” Jongerius je stoga iskoristila izmjenu zakona da ojača položaj radnika izvan EU.
Osim toga, sada se uređuje i da radni migranti nisu obvezni živjeti u smještaju koji im pruža poslodavac. „Često u Nizozemskoj poslodavci zadržavaju do četvrtine minimalne plaće radnog migranta za smještaj – često u zamjenu za loše uvjete.”
Države članice također će morati češće provjeravati poštivanje jednakih prava, između ostalog putem inspekcija. „Mnoge su sektore u Nizozemskoj poznate po niskim plaćama i velikom riziku od nepravilnosti. Primjerice, transportni sektor, mesna industrija ili logistika.”