Zemlje EU neće biti obavezne preuzimati tražitelje azila od drugih zemalja članica. U novom paketu o azilu Europska komisija izlazi ususret otporu nekih zemalja poput Poljske, Mađarske i Češke, koje već godinama odbijaju pružiti utočište izbjeglicama.
Europska komisija ipak želi uspostaviti sustav za krizne situacije u kojem zemlje EU zajedno doprinose smještaju u drugim državama članicama. Također, zemlje koje same ne žele primati izbjeglice trebale bi preuzeti skrb ili repatrijaciju određenog broja migranata u drugim zemljama.
Fokus europske migracijske politike trebao bi biti na povratku onih tražitelja azila čije su šanse za prihvat bezizgledne. Taj postupak treba biti brži i bolji, smatra svakodnevno vodstvo EU-a.
Bruxelles također želi unaprijeđene centre za prihvat „na granicama“ EU-a (u Turskoj, Libanonu ili Sjevernoj Africi) gdje će izbjeglice biti brzo identificirane, pregledane i registrirane. Unutar pet dana treba biti jasno ispunjava li tražitelj azila uvjete za boravišnu dozvolu ili treba biti vraćen.
Europski parlament raspravljat će o novoj strategiji u četvrtak ujutro u Bruxellesu s potpredsjednikom Europske komisije Margaritisom Schinasom i europskom povjerenicom za unutarnje poslove Ylvom Johansson. Oni će predstaviti prijedlog novog pakta o azilu i migracijama članovima parlamentarnog odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE).
Europska komisija u potpunosti odustaje od ideje lansirane 2016. godine da se države članice mogu prisiliti na prihvat tražitelja azila, što je pokušavala tijekom migrantske krize 2015. godine. Taj prijedlog nikada nije prihvaćen zbog prevelikog broja protivnika među državama EU-a.
Umjesto toga uvodi se sustav donacija i usvajanja. Ako pritisak na južne zemlje EU-a postane prevelik, druge zemlje moraju uskočiti. One će tada preuzeti brigu o odbijenim tražiteljima azila u jednoj od tih preopterećenih zemalja i organizirati njihov povratak u zemlju podrijetla.
Ako zemlje odluče sudjelovati u sufinanciranju i usvajanju, imat će gotovo godinu dana za organizaciju povratka. Ako to ne uspiju, tada moraju tražitelja azila primiti kod sebe i nastaviti raditi na povratku iz vlastite zemlje. Zemlje EU-a i Europski parlament moraju odobriti nove zakonske prijedloge, što bi moglo potrajati najmanje godinu dana.
U prvoj reakciji nizozemska europarlamentarka PvdA Kati Piri izjavila je kako „pravo na podnošenje zahtjeva za azil unutar Europske unije ostaje na snazi. Također se svi zahtjevi i dalje pojedinačno procjenjuju. Ti su temeljni principi dobri“, kazala je Kati Piri.
Istaknula je i da je logično da se više radi na vraćanju onih koji nemaju pravo na azil. To trenutačno čini gotovo dvije trećine tražitelja azila. Međutim, primijetila je da prijedlog izgleda da se najviše temelji na solidarnosti prema zemljama EU, no pitanje je koliko je istinski solidaran prema izbjeglicama.
Ambicije za novu politiku prema ocjeni eurozastupničke skupine ChristenUnie dobre su, ali europarlamentarac Van Dalen zabrinut je zbog provedivosti planova. Van Dalen je rekao da je migrantska problematika na grčkom otoku Lezbosu velika i stoga ovaj plan ne smije propasti. „Sama solidarnost nije dovoljna. Pravedno je da se traži da sve zemlje EU-a sudjeluju u sufinanciranju ili prihvatu. Ako to ne čine, trebale bi uslijediti sankcije u obliku smanjenja europskih fondova.“