Ministri financija EU-a postigli su dogovor u Luksemburgu o uspostavi posebnog fonda za poticaje za zemlje EU-a koje koriste euro kao sredstvo plaćanja. Trenutno predloženi fond znatno je slabija verzija ranijih velikih planova francuskog predsjednika Macrona, koji je želio veliki fond izvan proračuna EU-a i izvan procesa donošenja odluka EU-a.
Gotovo dvije godine trajali su pregovori o obliku i financiranju Proračunskog instrumenta za konvergenciju i konkurentnost (BICC), kako je instrument službeno nazvan. Instrument je namijenjen strukturnim reformama i ulaganjima za jačanje eurozone, no jasno je da to nije „proračun eurozone“.
Nizozemski ministar financija Wopke Hoekstra od početka se protivio odvojenom financiranju za zemlje eurozone. Također nije bilo jasno odakle bi danas taj novac trebao doći. Prema ministru Hoekstri, u Luksemburgu su sada "učinjeni dobri koraci prema boljoj raspodjeli sredstava EU-a povezivanjem proračuna s reformama".
Pregovori o veličini „fondu“, koji će se puniti iz dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje od 2021. do 2027., tek trebaju započeti. Međutim, očekuje se da će za sedam godina za devetnaest zemalja eurozone biti dostupno najviše 20 milijardi eura. Također su dogovorena pravila o pristupu sredstvima za zemlje koje ne koriste euro.
Izgleda da je napravljen i određeni napredak u uvođenju široko europskog „poreza na internet“ koji je Francuska već uvela ranije ove godine. Nakon što se unutar EU-a nije uspjelo postići dogovor, Francuska je to učinila samostalno. Sad je i Italija najavila uvođenje poreza na „prekogranične profite“. Prema Italiji, porez bi se trebao plaćati u zemlji u kojoj se ostvaruju promet i dobit.
Zemlje EU-a koje su oklijevale s uvođenjem takvog novog digitaksa ranije su zahtijevale da takav korak bude globalno primjenjen, a EU bi ga trebala uvesti samo ako to ne bude moguće. Upravo je ovog tjedna OECD-ova radna skupina objavila da je takav internet porez moguć.