EU revizori također ističu da je trećina praksi i dalje neplaćena. To predstavlja problem za neke mlade koji moraju odbiti praksu jer si je ne mogu priuštiti. Kao rezultat toga, mladima iz nepovoljnih okolnosti ponekad je teško preko prakse ući na tržište rada.
Istraživanje u Nizozemskoj prošle godine pokazalo je da gotovo polovica studenata na praksi (44 posto) nije dobila nikakvu naknadu. Najmanje često plaćanje je bilo u sektoru obrazovanja, zatim u zdravstvenoj skrbi.
Poslodavci se ne slažu sa sindikatima i organizacijama mladih oko obaveznog plaćanja prakse, a zemlje EU primjenjuju različita pravila. Nova analiza ERK-a uglavnom se odnosi na pripravnike na tržištu rada, a ne na one koji praksu obavljaju kao dio studija.
Prije deset godina zemlje EU donijele su neobvezujuće preporuke sa skupom minimalnih zahtjeva za kvalitetne prakse, uključujući ciljeve učenja, pisani ugovor, poštene radne uvjete i razumno trajanje. Trenutno se prilagođavaju aktualnom stanju, no prema revizorima definicija "prakse" i dalje znatno varira među državama članicama. U njih šesnaest nema zakonske definicije što praksa točno podrazumijeva.
Revizori procjenjuju da godišnje do 3,7 milijuna mladih obavi praksu. Dvije trećine ispitanih pripravnika pronašlo je posao unutar šest mjeseci nakon završetka prakse.
Zemlje EU same su odgovorne za obrazovanje i zapošljavanje. U području socijalne politike EU ima pravo predlagati zakonodavstvo, primjerice smjernice. Međutim, prakse nisu regulirane EU propisima, a ne slijede sve države preporuke o praksama.
EU pruža financiranje za prakse. Europski socijalni fond i Inicijativa za zapošljavanje mladih pomažu, na primjer, mladima iz nepovoljnih okolnosti da se integriraju na tržište rada i svake godine financiraju oko 270.000 mjesta za praksu.
Osim toga, Erasmus+ i drugi EU fondovi pružaju potporu za prekogranične prakse. Svake godine otprilike 90.000 mladih obavi takvu praksu.