Europska unija je prije nekoliko godina uspostavila smjernice za ograničavanje upotrebe GMO hrane za životinje. Te smjernice su nastale iz zabrinutosti oko mogućih zdravstvenih učinaka i želje za zaštitom bioraznolikosti. Države članice EU složile su se postupno prelaziti na GMO-slobodnu stočnu hranu. Međutim, točno vrijeme i provedba tih zabrana varirale su od zemlje do zemlje.
Prošlog mjeseca Europska komisija dala je odobrenje za uvoz i korištenje dvije nove vrste genetski modificirane kukuruza, i za ljudsku potrošnju i za stočnu hranu.
To odobrenje uslijedilo je nakon temeljite evaluacije od strane Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Zahvaljujući tom odobrenju, europski poljoprivrednici i proizvođači hrane mogu i dalje koristiti ove GMO vrste kukuruza.
Glavni razlog odgode u Poljskoj je ovisnost o uvezenoj (uglavnom brazilskog podrijetla) GMO soji, koja je u velikoj mjeri genetski modificirana. Taj je proizvod ključan u poljoprivredi Poljske kao izvor proteina u stočnoj hrani.
Lokalne alternative, poput europskih soja hranjivih ostataka ili drugih GMO-slobodnih izvora proteina, trenutno nisu dovoljno dostupne ili su znatno skuplje. To bi povećalo proizvodne troškove za poljoprivrednike i oslabjelo konkurentnost poljoprivrednog sektora Poljske.
Poljska nije jedina zemlja koja se suočava s izazovima u provedbi GMO zabrane. Nekoliko EU država već je ranije uvelo popuštanja ili odgode. Njemačka i Španjolska, na primjer, pokazale su određenu fleksibilnost u svojoj politici, s obzirom na veliku ovisnost o uvezenoj stočnoj hrani i poteškoće u pronalasku održivih alternativa.
Francuska također je, unatoč strogoj GMO regulativi, dopustila iznimke za određeni uvoz stočne hrane kako bi se osigurala kontinuitet u poljoprivrednom sektoru.