Zahvaljujući zabranama lova, uspostavi zaštićenih prirodnih područja i produktivnijoj poljoprivredi, velike vrste sisavaca, koje su nekada bile na rubu izumiranja, masovno se vraćaju u Europu. Iako su neke životinjske vrste nestale, nekoliko velikih sisavaca doživljava izvanredan povratak, piše Our World in Data.
Prema istraživačici Hannah Ritchie, nekoliko vrsta velikih životinja u zemljama EU doživljava spektakularan povratak. Primjerice, europski bizon, smeđi medvjed i los ponovno uspijevaju u europskim šumama.
Europski bizon gotovo je izumro zbog gubitka staništa i lova. Međutim, nekoliko desetaka ovih životinja preživjelo je u zatočeništvu te su kasnije puštene u divljinu od strane čuvara prirode. Sada se bizoni nalaze u Baltičkim državama, zapadnoj Rusiji i Ukrajini. Ukupno je u Europi oko 2.500 bizona, što je najmanje 30 puta više nego 1960. godine.
Our World in Data svoje podatke temelji na ranijim istraživanjima Zoološkog društva Londona, BirdLife Internationala i Rewilding Europe. Te su organizacije proučavale kako su se brojke sisavaca mijenjale od 1960. godine. Istraženo je 18 vrsta.
Posebno je obnovljena populacija dabar. Početkom šezdesetih bilo ih je samo 2.400, dok ih danas ima 330.000. Uz to, tijekom pedeset godina broj smeđih medvjeda se udvostručio, broj losova se utrostručio, a jelenova se pojavljuje pet puta više.
Istraživači kao glavne razloge navode prestanak lova, očuvanje prirodnih područja te smanjenje područja za poljoprivredu. Europske su zemlje tijekom posljednjih 50 godina koristile manje poljoprivrednog zemljišta, što je omogućilo prirodi da se proširi.
Ritchie ističe kako je važno i ograničenje lova velikih sisavaca. Primjerice, populacija medvjeda u Švedskoj najviše se oporavila nakon što je vlada 1981. godine uvedla kvote za lov medvjeda. Švedska je također uvela financijske poticaje za poticanje razmnožavanja risa.
U cijeloj Europi, osim na Islandu i u Norveškoj, na snazi je zabrana lova na tuljane, što je omogućilo njihov brojni rast za 900 posto tijekom 50 godina. Danas u Europi ima više od 165.000 tuljana, dok ih je oko 1960. godine bilo samo 16.500.