Prošlog studenog, neposredno prije poljskih parlamentarnih izbora, dodijeljena je koncesija na trideset godina za obnovu, proširenje i upravljanje novim pretovarnim terminalom u baltičkoj luci Gdynia međunarodnom konzorciju. Uz to konzorcij čine i Szczecin Bulk Terminal (SBT) zajedno s savjetodavnim uredima Tapini i Ribera. Ta su dva ureda povezana s Viterrom sa sjedištem u Rotterdamu.
Ovaj posljednji koncern spada u top deset globalne trgovine sirovinama i prehrambenim proizvodima i posjeduje u nekoliko desetaka zemalja vlastite bulk brodove, tankere, luke, transport i „svoju“ logistiku. Na taj bi način pretovar žitarica u Gdyniji uglavnom došao u ruke međunarodnog koncerna koji je također usko uključen u trgovinu ruskim žitaricama, jednim od glavnih konkurenata ukrajinskih i europskih poljoprivrednih proizvoda.
Prema upravi poljskog Viterra-e, poljski izvoz žitarica već sada ima veliki nedostatak transportnih kapaciteta za vlastite poljske žitarice, djelomično zbog pritiska potražnje za pretovarom za izvoz ukrajinskih žitarica.
Međutim, već u ožujku ove godine u novoj proeuropskoj poljskoj vladi pojavili su se glasovi za raskid ugovora. Ukazivalo se na to da bi nacionalna poljska prehrambena industrija trebala sudjelovati u natječaju. Također se isticalo da prijenos kontrole nad strateškom lukom na tvrtke uključene u globalnu trgovinu sirovinama i žitaricama (grupa Viterra) nije u skladu s poljskim državnim interesom.
Upravitelj luke Gdanjsk u siječnju je raspisao natječaj za pronalazak najmoprimca za površinu od gotovo 24 hektara, od čega bi se najveći dio koristio za pretovar žitarica. Natječaj za novi Europort u Gdanjsku raspisan je četiri puta, a svaki puta je završio poništenjem bez navođenja konkretnog razloga.
Strateški značaj pretovara kontejnera i žitarica u Gdyniji, udaljenoj svega nekoliko koraka od ključnih vojnim NATO objekata, pomno se prati i u Bruxellesu. Luka se također koristi za dopremu američkih i europskih vojnih transporta u baltičke zemlje Estoniju, Latviju i Litvu.
Djelomično zbog ruske invazije na zapad, posljednjih godina u NATO-u i EU izaziva se veća pažnja na jačanje europske autonomije u području energije i sigurnosti hrane te jačanju međunarodnog položaja.