To što su zemlje EU ipak ostvarile normu smanjenja emisija u 2020. godini nije rezultat mjera samih zemalja, već dijelom zbog usporavanja gospodarstva i smanjenja potrošnje energije uzrokovanih koronakrizom.
Tri zemlje, uključujući Nizozemsku i Njemačku, prema Računskom sudu svoje obvezne smanjenje emisija ostvarile su isključivo kupnjom ušteda od drugih zemalja. Također, šest članica nije ispunilo svoje ciljeve za obnovljive izvore energije te su to kompenzirale kupnjom od drugih država.
Računski sud u novom istraživanju navodi da EU ne bi trebala uzimati u obzir samo emisije nacionalne industrije i poljoprivrede, nego i stakleničke plinove iz međunarodnog zračnog i pomorskog prometa kao i one povezane s trgovačkom aktivnošću.
Uvođenjem novog sustava za industrijske emisije (RIE) započeo je pomak u tom smjeru jer se sada veći dijelovi stočarstva također uključuju. Međutim, i u ovomu je provedba djelomično prepuštena samim zemljama.
Taj će se dijalog u nadolazećim godinama također odigravati kod novih EU propisa protiv uporabe pesticida u poljoprivredi i za obnovu prirode (ako do njih dođe).
Potrebno je bolje razumijevanje rezultata emisija u državama EU kako bi se mogli u potpunosti procijeniti učinci EU politike, rekla je Joëlle Elvinger, članica ERS-a iz Luksemburga koja je predvodila ovu kontrolu. Spomenula je i "slijepe točke", uključujući to da su neki ciljevi indikativni, a ne obvezujući.