Izbor novih povjerenika bit će složen proces u kojem Von der Leyen mora pokušati postići suglasnost o raspodjeli komisija. Ta se suglasnost mora odnositi ne samo na same osobe, već i na dodjelu specifičnih portfelja te uravnoteženu zastupljenost različitih političkih stranaka.
Iako Von der Leyen ima krajnju odgovornost, premijeri zemalja EU imaju velik neformalan utjecaj na raspodjelu portfelja prije formalnog procesa. Na kraju, Europski parlament mora odobriti predložene povjerenike i raspodjelu zadataka.
Jedna od najvećih prepreka za Von der Leyen je njezin cilj da Komisija bude rodno uravnotežena. Godine 2019. uspjela je po prvi put ostvariti ravnotežu muškaraca i žena u Komisiji, ali to sada izgleda znatno teže. Iako je od država članica zatražila da predlože i muškog i ženskog kandidata, većina zemalja predložila je samo jednog muškog kandidata. To prijeti narušavanju rodne ravnoteže.
Zemlje koje ponovo predlažu svog sadašnjeg povjerenika nisu morale predložiti drugog kandidata. Time je broj predloženih žena dodatno smanjen. Osim toga, neke zemlje izrazito su preferirale određene portfelje, posebno u gospodarsko-financijskom sektoru, što dodatno otežava pregovore.
Još jedan portfelj koji privlači veliku pažnju jest poljoprivreda. Taj portfelj tradicionalno pripada manjoj zemlji EU i često se smatra jednim od manje atraktivnih, no unatoč tome ima ključnu ulogu u raspodjeli subvencija i regulacija unutar EU.
Ove godine čini se kako je luksemburški ministar Christophe Hansen, član srednjo-desne Europske pučke stranke (EPP), glavni kandidat za tu poziciju. Hansen je jedan od rijetkih koji je otvoreno izrazio interes za ovaj portfelj, što ga čini vjerojatnim izborom.