U stvari, samo je Njemačka dovoljno prilagodila svoje procedure izdavanja dozvola u skladu s najnovijim klimatskim ciljevima EU-a. To proizlazi iz godišnjeg izvještaja udruge WindEurope, objavljenog ovog tjedna.
Europska unija želi u sljedećih sedam godina smanjiti emisije stakleničkih plinova za polovicu u odnosu na 1990. Osim toga, vjetroenergija i solarna energija moraju činiti najmanje 45 posto ukupne potrošnje energije. Vjetroenergija ima ključnu ulogu, ali prema WindEuropeu njen razvoj značajno zaostaje. Isto vrijedi i za nova ulaganja u europsku vjetroenergiju.
Nizozemska želi u narednim godinama udvostručiti kapacitet za vjetroenergiju. Stoga su na Sjevernom moru određene tri nove zone gdje se mogu postaviti stotine novih vjetroturbina. Također je potvrđena ranija odluka o još dvije zone. Time se otvara put za vjetroparkove ukupnog kapaciteta od 10,7 gigavata, dovoljno za opskrbu zelenom energijom milijuna kućanstava.
Vjetroparkovi će se graditi u sljedećih osam godina. U tijeku su natječajni postupci u kojima tvrtke mogu navesti uz kojih uvjeta žele graditi. Za te parkove na moru vrijede različite procedure od onih za regionalne RES tranzicije, u kojima sudjeluju i uprave županija i općina.
Europa trenutno ima 255 gigavata kapaciteta vjetroenergije. Svake godine se tom kapacitetu dodaje oko 20 gigavata. No, kako bi se postigle ciljne vrijednosti, potrebno je prosječno godišnje dodavati 31 gigavat. Posebno Njemačka odskače; tamo je procedura izdavanja dozvola prepolovljena na dvije godine. Ostale vlasti trebale bi slijediti taj primjer, jer su dozvole i dalje glavna uska grla europskog sektora vjetroenergije, navodi udruga za vjetroenergiju.