Prema europarlamentarcima, ovo će biti poticaj za bolji dizajn plastičnih materijala za višekratnu upotrebu te za povećanje kapaciteta za preradu u kratkom roku. Prema istraživanju, potreban je porast kapaciteta između 10 i 20 posto. Zemlje EU trenutno izvoz plastike uglavnom u Tursku, koja čak ni svoj vlastiti plastični otpad ne može preraditi.
Od 2005. do 2018. godine, prosječna količina komunalnog otpada po stanovniku u EU opala je. Međutim, postojali su različiti trendovi po zemljama. Primjerice, zabilježen je porast u Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Malti i Češkoj, dok je u Bugarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj zabilježen pad.
U apsolutnim brojkama po osobi proizvodnja otpada bila je najveća u Danskoj, Malti, Cipru i Njemačkoj, a najmanja u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Rumunjskoj.
Deponiranje otpada gotovo da više ne postoji u zemljama kao što su Belgija, Nizozemska, Švedska, Danska, Njemačka, Austrija i Finska. U tim zemljama spaljivanje ima važnu ulogu, uz ponovno korištenje.
Deponiranje komunalnog otpada i dalje je popularno u istočnim i južnim dijelovima Europe. Deset zemalja odlaže najmanje polovicu svog komunalnog otpada na odlagališta. U Malti, na Cipru i u Grčkoj više od 80%; u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Slovačkoj više od 60%; dok je u Španjolskoj i Portugalu preko 50%.
Pripremajući se novi propis o transportu otpada nadilazi samo plastični otpad. Izvoz otpada u zemlje izvan OECD-a bit će dopušten samo ako te zemlje prethodno pristanu i ako se dokaže da ga mogu preraditi. Izvoznici će morati potvrditi da njihovi primatelji otpad obrađuju na okolišno prihvatljiv način.
Godine 2020., zemlje EU izvezle su 32,7 milijuna tona otpada u zemlje izvan EU, što čini otprilike 16 posto globalne trgovine otpadom. To predstavlja porast od 75 posto u usporedbi s prije dvadeset godina. Osim toga, članice EU-a godišnje međusobno trguju s 67 milijuna tona otpada.