Na europskim stolovima za sastanke ponovno se nalaze eksplozivni prijedlozi koji lako mogu dovesti do sukoba između frakcija, političara i dužnosnika. Već je jasno da će Klima+Okoliš i Poljoprivreda+Hrana ponovno biti u izravnom sukobu.
Nakon povratka sa ljetne stanke, u Bruxellesu i Strasbourgu raspravljat će se među ostalim o novim prijedlozima (povjerenika Timmermansa, Sinkeviciusa i Kyriakides) za 'manje kemije i više organskog u poljoprivredi'. Također se priprema novi zakon o šumama, kao i revizija Direktive o nitratima i novi režim za korištenje zemljišta.
Zastupnik Europskog parlamenta Herman Dorfmann iz EPP grupacije kaže da se smjer u debati o poljoprivredi u posljednjim mjesecima „ponovno malo vratio realnosti“. Prema Dorfmannu, tijekom posljednjih godina pitanje proizvodnje i sigurnosti hrane gotovo je potpuno izostalo iz fokusa, ali sada je – zbog ruske agresije protiv Ukrajine – ponovno na vrhu agende, i to s pravom.
U proteklim mjesecima Dorfmann je bio jedan od zagovornika ublažavanja Green Deal odredbi u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici. Kao koordinator za poljoprivredu EPP skupine mogao je to „iza kulisa“ dogovarati i usmjeravati sa svojim kolegom iz stranke Norbertom Linsom, predsjednikom Odbora za poljoprivredu.
Zajedno su Dorfmann i Lins bili konzultanti za AGRI povjerenika Janusza Wojciechowskog, koji je usko povezan s jednom od poljskih konzervativnih političkih struja unutar ECR frakcije.
U opsežnom intervjuu za njemačku poljoprivrednu novinsku agenciju Agra-Europe, Dorfmann je rekao da je još prije ruske invazije na Ukrajinu inzistirao na tome da je potrebna ne samo ekološka već i ekonomska održivost. Po njegovim riječima, posljednjih je godina previše pažnje posvećeno okolišu, prirodi i održivosti, a vrlo malo se razmatralo o (ne)mogućnostima poljoprivrede i stočarstva.
Povjerenik za klimu Frans Timmermans nedavno je oštro kritizirao svoje političke protivnike u Odboru za poljoprivredu. Optužio ih je da poremećenu žetvenu izvoznu situaciju iz Ukrajine koriste kao neargument kako bi Europu plašili prijetećim glađu ili nestašicama hrane drugdje u svijetu, te tako otvorili put daljnjem širenju poljoprivrede u EU.