A zatim moraju dobro unaprijed usuglasiti svoju pregovaračku strategiju kako se ne bi dogodilo – kao 2018./2019. – da budu zaobiđeni od strane čelnika vlada, ministara i Europske komisije.
To je zaključak znanstvene EU-studije koja je, na zahtjev Odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta, istražila kako je novo zajedničko poljoprivredno tržište (koje stupa na snagu iduće godine) tada nastalo i što iz toga možemo naučiti.
Pregovori su trajali više od tri godine, nakon što je (bivši) povjerenik za poljoprivredu Philip Hogan pred kraj svog mandata 2018. godine predložio izmjene. Ti su prijedlozi zastarjeli jer je te godine izabran novi Europski parlament, a krajem te godine stupila je na dužnost nova Europska komisija.
Štoviše, Komisija Von der Leyen predstavila je opsežno pakiranje klimatskih planova (Zeleni dogovor i Strategija od polja do stola) koje su znatno odstupale od Hoganovih prijedloga. Uz to, odbori Europskog parlamenta za poljoprivredu (AGRI) i okoliš (ENVI) podijelili su odgovornosti za dijelove poljoprivrednog paketa.
Ne samo da su oba odbora imala prilično različite želje i zahtjeve, nego su postojale i velike razlike između onoga što su EU vlade bile spremne dopustiti i što su EU povjerenici željeli postići. Na kraju su premijeri i ministri financija odredili koliko (ili koliko malo) novca ima za novu politiku.
U diplomatskim izrazima studija zaključuje da su EU političari u trostranim razgovorima (trilogu) predugo inzistirali na predugom popisu želja, zbog čega su neki povjerenici i neke EU vlade s kompromisima kontrolirali proces.
Pri tome je igrao ulogu i taj što zastupnici nemaju vlastitu «upravu» na raspolaganju, dok povjerenici i ministarstva imaju.
Nisu samo glasnogovornici triju velikih koalicijskih frakcija (kršćanski demokrati, socijaldemokrati i liberali) priznali da su izgubili kontrolu, nego su i lijeva i desna oporba (Zeleni i ECR) rekli da sljedeći put mora biti drugačije i bolje.
Bert-Jan Ruissen (SGP) kritizirao je da Europski povjerenici sa svojim Zelenim dogovorom i Strategijom od polja do stola nisu predstavili pravne tekstove, nego političke želje i zahtjeve, te da je Komisija time za pregovaračkim stolom postala treća pregovaračka strana – umjesto upravna služba.
Jedan od zaključaka znanstvenika jest i da će novo uvedeni nacionalni strateški planovi biti dobra privremena mjera u narednim godinama za otkrivanje nedostataka novog ZPP-a, te da EU političari već sada mogu sastaviti popis mogućih poboljšanja.