Nizozemska mora brzo poduzeti mjere vezane uz propise koji otežavaju građanima da svoja mirovinska prava prebace u inozemstvo ili kupuju mirovinske proizvode kod stranih pružatelja usluga. Europska komisija prijeti Europskim sudom pravde ukoliko se zakonodavstvo ne prilagodi u roku od dva mjeseca.
Nizozemski mirovinski sustav već je ranije bio predmet rasprave između EU i Nizozemske, posebno zato što nizozemski sustav u mnogim aspektima ne odgovara EU-pristupu mirovinama. Za razliku od svih drugih zemalja EU, mirovine nisu u obliku neke državne 'socijalne sigurnosti', nego su mirovinski fondovi u vlasništvu poslodavaca i sindikata.
Također, u Nizozemskoj se mirovine ne financiraju iz poreznih sredstava (koje država prikuplja i isplaćuje), nego kroz doprinose koje poslodavci odbijaju od plaće zaposlenika. Time mirovine u Nizozemskoj nisu 'porezi ili socijalne naknade', nego 'odgođena plaća'.
U drugim zemljama EU porezni se nameti i porezne naknade godišnje određuju od strane promjenjivih vlada, što gotovo svake godine izaziva negodovanje oko iznosa mirovina, primjerice u Francuskoj ili Grčkoj. U Nizozemskoj visinu doprinosa i isplata određuju poslodavci i sindikati, izvan političkih odluka.
Prema mišljenju Europske komisije, Nizozemska time ometa slobodan promet građana i radnika, slobodu uspostave poslovanja, slobodu pružanja usluga i slobodan protok kapitala. Iz perspektive Europske unije, mirovine su tek financijske transakcije koje bi stoga trebale biti primjenjive i preko granica unutar Europe.
U takvom neoliberalnom tržišnom pristupu Nizozemac bi trebao moći sklopiti mirovinsko osiguranje u Francuskoj, i obrnuto. No, Francuz ne može postati član nizozemskog mirovinskog fonda; morao bi raditi za nizozemsku tvrtku u toj djelatnosti. Ukratko: u kojoj mjeri Nizozemska smije štititi svoj socijalni mirovinski sustav, odnosno: kako drugi mogu imati utjecaj na naše mirovine?
Europska komisija je nizozemskoj vladi već ranije uputila upozorenje po tom pitanju. Tako nizozemsko Ministarstvo financija traži (banka)garancije od (bivšeg) zaposlenika ako se njegovo mirovinsko kapitalno pravo prenosi na strani mirovinski fond. To je zbog mogućih poreznih sukoba oko mirovinskog ugovora. Stranim pružateljima mirovinskih usluga također se postavljaju uvjeti koji im otežavaju ponudu usluga na nizozemskom tržištu. Ni to Brisel ne odobrava.
Vladi premijera Ruttea uspjelo je ranije ove godine postići dogovor s poslodavcima i sindikatima kao i s Državnim zborom o dubinskoj modernizaciji mirovinskog sustava. U tom dogovoru poslodavci se prvenstveno fokusiraju na visinu doprinosa, sindikati na visinu isplata, a država na pravnu provedivost i organizaciju.
U posljednjih nekoliko mjeseci ponovno se pokazalo da ministar Wouter Koolmees (Socijalna skrb) osjeća „vrući dah“ EU: novi nizozemski mirovinski sustav mora po mišljenju Bruxellesa također biti u skladu s EU-pravilima. Čak se već govori o „uniji transfera“ u kojoj bi se u jednu zajedničku kasu slijevali mirovinski fondovi svih država EU, a mirovine bi se isplaćivale iz te jedne kase.
Unatoč mogućim prijetnjama smanjenja isplata, nizozemski mirovinski sustav je nedavno ponovno proglašen najboljim na svijetu. Savjetodavna tvrtka Mercer smjestila je Nizozemsku na prvo mjesto u svom Globalnom mirovinskom indeksu, kao i prethodne godine. Iako se mnogi Nizozemci žale na neizvjesnost svoje mirovine, u ovakvim istraživanjima dobro je prepoznati da Nizozemska globalno stoji vrlo dobro, rekao je jedan od istraživača.
2017. godine Danska je bila nešto bolje rangirana. Ta zemlja je sada druga i nakon Nizozemske jedina je koja je dobila ocjenu „A“ zbog razine financijske stabilnosti koju sustav pruža nakon umirovljenja. Treće mjesto zauzela je Australija, iza koje slijede skandinavske zemlje Finska, Švedska i Norveška.
Nizozemski mirovinski sustav postiže visoke ocjene u pogledu dovoljnosti, održivosti i integriteta. To je rezultiralo ukupno 81 od 100 bodova, što je za 0,7 bodova više nego prošle godine. Prostor za poboljšanje postoji u segmentu dugova kućanstava, koji su relativno visoki. Također i u Danskoj kućanstva imaju relativno visoke dugove, od kojih je najveći dio hipotekarni dug.