Time se ministri okoliša značajno razlikuju od prijedloga Europske komisije i Europskog parlamenta koji želi upravo suprotno – više mjera.
Ministri, primjerice, žele da obveza izgradnje postrojenja za pročišćavanje ne vrijedi za mala sela i regije s manje od 1250 stanovnika. Povjerenik za okoliš Virginius Sinkevičius želi da se više područja obveže na čišćenje.
S druge strane, ministri smatraju da se ne bi smjelo gledati samo na prirodu i okoliš u pogledu čišće vode, nego i na javno zdravlje. Stoga se sada uvodi obveza da zemlje EU moraju kontrolirati otpadne vode na prisutnost patogena, zaraznih bakterija i opasnih kemijskih spojeva. Time će i drugi povjerenici također imati pravo iznijeti svoje mišljenje.
Osim toga, ministri žele da najnovije pristupnice EU mogu dobiti odgodu od osam do dvanaest godina jer su posljednjih godina već morale ulagati znatna sredstva za implementaciju direktive EU.
U roku od dvadeset godina države članice morat će osigurati da se na velikim postrojenjima za 150.000 stanovnika primjenjuje tzv. tercijarno pročišćavanje (uklanjanje dušika i fosfora). Predviđa se iznimka kada se pročišćena otpadna voda ponovno koristi za navodnjavanje u poljoprivredi, pod uvjetom da nema rizika za okoliš ili zdravlje.
„Voda je dragocjeni resurs koji postaje sve oskudniji. Komunalne otpadne vode moguće je uspješno liječiti dostupnim tehnologijama“, izjavio je povjerenik za okoliš Sinkevičius. Prema njemu, to otvara mnoge mogućnosti poljoprivrednicima da sigurno koriste povratnu vodu za navodnjavanje.
EU navodi da se godišnje pročisti više od 40.000 milijuna kubičnih metara otpadnih voda, ali se samo 2,4% te vode dodatno obrađuje da bi se mogla koristiti u poljoprivredi. To je jedan od razloga zašto Bruxelles želi pooštriti kriterije.