Budući da dosadašnje akcije protiv bacanja hrane gotovo nemaju učinka, Bruxelles želi trenutne neobvezujuće dogovore pretvoriti u pravno obvezujući cilj.
Europska komisija kaže da većina (70%) otpada nastaje u preradi, maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima te da stoga cilj za primarni sektor nije potreban. Bruxelles želi smanjiti otpad u prehrambenoj i pakirnoj industriji za 10 posto, a u maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima za 30 posto.
Prema ministru poljoprivrede Pietu Ademi, to je znatno manje od 50 posto (za maloprodaju i potrošače) koje Nizozemska i druge zemlje EU već primjenjuju. Stoga Nizozemska želi zadržati cilj smanjenja od 50 posto, a pritom uključiti i primarni sektor.
Nizozemska će taj prijedlog predstaviti sljedeći tjedan na Europskom vijeću za okoliš, gdje će se usvajati novi Okvirni direktiva o otpadnim tvarima. Poljoprivredni aspekti prijedloga razmatrat će se na Vijeću za poljoprivredu Ministarstva poljoprivrede, prirode i kvalitete hrane.
Ministar Adema smatra da poljoprivreda, vrtlarstvo i stočarstvo trebaju voditi vlastite evidencije o gubicima proizvodnje i žetvi. 'To je kako bi se zaštitio sektor od prebacivanja krivnje za otpad na druge sudionike u lancu.'
Također će se zagovarati obveza izvještavanja za pojedinačne organizacije, a ne samo za države članice, u skladu s uspješnim nizozemskim dobrovoljnim praćenjem', navodi Adema.
Prema istraživačima Eurostata, bacanje hrane ima snažan gospodarski, društveni i ekološki utjecaj. Svake godine u zemljama EU baca se oko 89 milijuna tona hrane (131 kilogram po stanovniku), što predstavlja gubitak od približno 132 milijarde eura.
U Nizozemskoj se prosječno po osobi baci 34,3 kilograma jestive hrane, od čega je nešto manje od pet kilograma čak i netaknuto, u kori ili ambalaži. Ukupno kućanstva bacaju gotovo 10 posto svog tjednog kupovanja, s prosječnom vrijednošću od 120 eura po osobi godišnje. U Nizozemskoj kućanstva čine oko 30 posto ukupnog bacanja hrane u cijelom lancu (uključujući proizvođače, ugostiteljstvo i supermarkete).