Bruxelles smatra da bi se u tim sektorima bacanje hrane trebalo smanjiti za početnih 10 posto, a u maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima za 30 posto.
Ta nova obaveza je po riječima prelaznog ministra poljoprivrede Pieta Ademe znatno manja od 50 posto (za maloprodaju i potrošače) koju Nizozemska i druge zemlje EU već sada koriste kao cilj. Stoga će zemlje EU moći zadržati svoje postojeće vlastite mjere uz ovu obavezu EU-a.
Nizozemska smatra također da bi se zadaća morala odnositi i na primarni sektor, kao što su poljoprivreda, vrtlarstvo i stočarstvo. Europska komisija to trenutno ne želi. No kao odgovor na Aduin prijedlog, povjerenica za hranu Stella Kyriakides i španjolski predsjednik Luis Planas najavili su da će za nekoliko godina zadaća za poljoprivredu također biti moguća.
Prema Komisiji, bacanje hrane u poljoprivredi poput loših uroda obično je neizbježno. Nadalje, još nema znanstveno utvrđenih podataka o tome. Europska komisija kaže da je poznato kako većina (70%) otpada nastaje u preradi, maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima te stoga zadaća za poljoprivredu ima manji značaj.
Nizozemska smatra također da poljoprivrednici moraju voditi vlastite evidencije o gubitku proizvodnje hrane. 'To je kako bi se sektor zaštitio od prebacivanja krivnje za bacanje hrane na druge sudionike u lancu, u skladu s uspješnim nizozemskim dobrovoljnim praćenjem,' rekao je Adema.
Eurostat navodi da se godišnje u zemljama EU baci oko 89 milijuna tona hrane (131 kilogram po stanovniku). U Nizozemskoj se u prosjeku baci 34,3 kilograma jestive hrane po osobi, od čega je oko pet kilograma još netaknuto u kori ili ambalaži. Ukupno kućanstva bacaju nešto manje od 10 posto svojih tjednih kupovina, s prosječnom vrijednošću od 120 eura po osobi godišnje.