Novi predsjednik Vijeća EU-a, Charles Michel (43), strahuje od novog oblika hladnog rata između Sjedinjenih Država i Kine, u kojem bi Europa mogla postati žrtvom. Bivši belgijski premijer smatra da Europa na svjetskoj razini ne smije zadovoljiti sporednu ulogu, već mora djelovati kao samosvjesna i ravnopravna strana.
„Mi smo tržište s 500 milijuna potrošača, imamo demokratske vrijednosti i interese koje moramo štititi. Potrebna nam je jasna vizija o tome što želimo s Afrikom, Kinom, SAD-om, Ujedinjenim Kraljevstvom. EU mora nastupati snažnije u svijetu, ne agresivno nego asertivno. O tome želim sljedeće godine ozbiljnu raspravu s čelnicima vlada o europskoj vanjskoj strategiji”, izjavio je Michel u intervjuu za Volkskrant.
Michel ovog vikenda preuzima funkciju predsjednika EU-a od Poljaka Donalda Tuska. Time postaje najistaknutiji među 28 čelnika vlada i država koji u EU-u obično prije svega štite i brane svoje nacionalne interese. Budući da svaka od tih zemalja EU-a drugačije gleda na velika međunarodna pitanja, poput, primjerice, jednostrane trgovinske politike Sjedinjenih Država ili agresivne strategije otkupa Kine, Europska unija ponekad nema brzu i prikladnu reakciju na međunarodne izazove.
43-godišnji liberal želi da Europa postane svjetski lider zelene ekonomije i međunarodno se jasno čuje kako bi zaštitila svoje interese. „EU ne može sjediti skrštenih ruku pred najtežim raspravama našeg doba.” EU također mora s više samopouzdanja govoriti o svojim normama i vrijednostima na svjetskoj pozornici, ističe Belgijanac. Europska unija ima mnogo razloga biti samouvjerena i asertivna.”
Michelov apel nadovezuje se na slične komentare nove predsjednice Europske komisije, Ursule von der Leyen. I ona je posljednjih tjedana često govorila o većoj vanjskoj orijentaciji koju EU treba.
Predsjednik EU-a Michel u intervjuu je također rekao da nije zadovoljan prijedlogom premijera Marka Ruttea da se novi višegodišnji proračun EU-a zaključa na najviše 1,00 posto europskog bruto nacionalnog dohotka. „Naša razina ambicija ne može se ograničiti na 1 posto, bez obzira na moguće rezove u europskim doprinosima. Radi se i o tome na što trošimo novac: poljoprivredu, siromašne regije, istraživanja, borbu protiv klimatskih promjena, digitalizaciju društva. To zahtijeva širu raspravu nego ona o nekoliko brojki.”