Međutim, postoje velike razlike među sektorima. Stočarstvo ima veći dug u usporedbi, na primjer, s uzgojem usjeva. Uzgajivači svinja često imaju više proizvodne troškove i pod većim su pritiskom zbog promjenjivih tržišnih cijena. S druge strane, usjevi imaju niže troškove i stabilnije prinose.
Što se tiče stanja duga u poljoprivredi, od 2018. primjećujemo pad ukupnog duga. Prošle godine ukupni dug iznosio je 263 milijarde kruna, što predstavlja znatan pad u odnosu na vrhunsku godinu 2010., kada je dug dosegnuo 355 milijardi kruna. Ovaj pad prvenstveno uzrokuju niski troškovi kamata i refinanciranje fiksnih zajmova s promjenjivom kamatnom stopom. Time mnoge poljoprivredne tvrtke mogu smanjiti svoje kamatne troškove i reducirati dug.
Pregled godine s porastom prihoda dolazi za dansku poljoprivredu i stočarstvo u neugodnom trenutku. Na političkoj razini trenutno se raspravlja o visini budućeg CO2-poreza na poljoprivredne proizvode. Ovaj novi namet ima za cilj smanjiti onečišćenje zraka i vode te umanjiti utjecaj na klimu.
Iako se ovaj CO2-porez s ekološkog stajališta smatra ključnim, mjera u poljoprivrednom sektoru izaziva otpor. Poljoprivrednici kažu da će to povećati njihove proizvodne troškove i oslabiti njihovu poziciju. Poljoprivredne organizacije zalažu se za potpunu naknadu budućeg gubitka vrijednosti poljoprivrednog zemljišta i gospodarstava koja će se morati smanjiti.
Kritičari ističu da poljoprivreda i stočarstvo zadnjih desetljeća nisu mnogo učinili za zaštitu okoliša i obnovu prirode, te su upravo zbog toga uspjeli graditi i povećavati svoja bogatstva. Prema njima, novi podaci pokazuju da poljoprivrednici zaista mogu platiti taj novi CO2-porez.