Značajan razvoj događaja je oživljavanje lijeve koalicije pod vodstvom Jean-Luca Mélenchona. Ova koalicija, koja se sastoji od socijalista, zelenih i komunista, ostvarila je znatan dobitak i remeti tradicionalnu raspodjelu moći u Francuskoj. U prošlosti su slični pokušaji formiranja "lijevog fronta" propadali zbog velikih razlika između programa i političara iz "podijeljenog lijevog" spektra.
Lijeva koalicija sada može formirati vladu zajedno sa sadašnjom vladajućom strankom predsjednika Emmanuela Macrona, koja je kao druga stranka dobila veći dio glasova birača nego što se ranije očekivalo.
Progresivni političari u EU hvale francuske birače zbog njihove odluke da zaustave daljnji uspon krajnje desnice. Oni vide francuske izbore kao primjer kako suradnja i formiranje koalicija mogu dovesti do uravnoteženije i inkluzivnije politike.
Izborni rezultati također se vide kao 'ne' krajnjoj desnici, pri čemu je Rassemblement National (RN) Marine Le Pen osvojio mjesta, ali ne dovoljno da dođe na vlast. I u Njemačkoj već mjesecima traju velike demonstracije protiv moguće suradnje s krajnje desnom AfD-om.
U Nizozemskoj je prošlog tjedna vlast preuzela vlada pod vodstvom krajnje desne stranke. Anti-EU i anti-islamski politik Geert Wilders dobio je dovoljnu podršku od dvije centrističke stranke i nove populističke stranke seljaka.
Rezultati izbora donose značajne izazove za francuske političare u pogledu očuvanja političke stabilnosti. Predsjednik Macron i njegovi novi prijatelji iz lijeve koalicije morat će se snalaziti u fragmentiranom parlamentu.
Ta situacija zahtijeva novi pristup u francuskom političkom sustavu, gdje su formiranje koalicija i suradnja ključni, slično kao u mnogim drugim europskim demokracijama.