Libijski vojni zapovjednik Khalifa Haftar odbacio je poziv Turske i Rusije za prekid vatre u Libiji. Umjesto toga najavio je nastavak svojih vojnih operacija. Također je nakon susreta s predsjednikom EU Michelom odbio poziv na primirje. EU čelnici razgovarali su i s izaslanicima libijske vlade.
Haftar tvrdi da se oživljavanje političkog procesa i stabilnost zemlje može osigurati jedino "istrebljenjem terorističkih skupina" i raspuštanjem milicija koje kontroliraju prijestolnicu Tripoli.
Libijom trenutno upravljaju suprotstavljene vlasti, svaka sa svojom vojskom i uz potporu (djelomično stranih) milicija. Haftarevu vladu podupiru Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i Egipat, kao i Francuska i Rusija. Vlada u Tripoliju prima pomoć od Turske, Katara i Italije.
Haftarove snage pokrenule su u travnju ofenzivu protiv prijestolnice, sjedišta UN-om priznate vlade premijera Fayez al-Serraja. Haftarske milicije ovaj su tjedan preuzele važan obalni grad Sirte.
EU je također ovaj tjedan pozivao na primirje. I premijer al-Serraj i Haftar u srijedu su bili u Rimu na sastancima s talijanskim premijerom Giovannijem Conteom. Conte nastoji igrati ulogu posrednika u uspostavi prekida vatre.
Turski parlament dao je u četvrtak dopuštenje za raspoređivanje trupa u Libiji nakon odvojenog sporazuma o slanju vojnih stručnjaka i oružja potpisanog u prosincu. Libijska nacionalna vojska (LNA) Haftara, s nadmoćnim zračnim kapacitetima i podrškom regionalnih sila, do sada ima prednost u vojnoj sposobnosti.
Libija je potonula u kaos nakon pobune 2011. godine koju su podržale NATO snage, što je rezultiralo ubojstvom dugogodišnjeg diktatora Muammara Gaddafija, a sada je podijeljena između GNA i rivalnih vlasti Haftara na istoku zemlje.
Napetosti su eskalirale prošle godine kada je Haftar pokrenuo ofenzivu da zauzme Tripoli, uz pomoć UAE-a i ruskih plaćenika iz skupine Wagner, koju vodi bliski saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina – iako Moskva to negira.
Međutim, sukob u Libiji otkrio je i određene nesuglasice među zemljama EU. Francuska je stala na Haftarevu stranu, dok Italija i druge zemlje EU podupiru Serraja i GNA, koje smatraju legitimnom, međunarodno priznatom vladom nakon što su na vlast došli u okviru UN-om posredovane podjele moći.