Za demonstrirajuće njemačke poljoprivrednike mjerilo uspjeha je naizgled jednostavno: koliko će velika biti njihova nacionalna demonstracija u Berlinu u ponedjeljak? Hoće li doći samo nekoliko stotina traktora, nekoliko tisuća poljoprivrednika ili će Unter den Linden ispuniti desetci tisuća prosvjednika i mnogi tisući poljoprivrednih vozila?
Uz to, u utorak i srijedu zasjeda poljoprivredni odbor Bundestaga, ministri šesnaest saveznih država raspravljaju u četvrtak o prijedlozima štednje, a u Berlinu taj vikend počinje Zeleni tjedan. Ukratko: mnogi njemački poljoprivrednici ionako su planirali ovaj tjedan putovati u Berlin.
Prošli tjedan, na desetak regionalnih prosvjeda, tisuće vozila zaputile su se autocestama prema prometnim čvorištima u više njemačkih gradova. Njemačke poljoprivredne organizacije imaju saveznu krovnu udrugu Bauernverband (DBV), ali su uglavnom organizirane po saveznoj državi. Njihova organizacijska i mobilizacijska snaga leži na razini saveznih država.
Ta regionalna raznolikost u njemačkoj politici u ovom slučaju djeluje prigušujuće. Mnoge zadaće i ovlasti (i proračuni!) dodijeljeni su vladama šesnaest saveznih država. Savezni ministar za prehranu i poljoprivredu Cem Özdemir (Zeleni) jest savezni ministar, no za mnoge svoje odluke treba suradnju šesnaest ministara poljoprivrede saveznih država.
Ti ministri dolaze iz različitih političkih stranaka: trenutno u šest saveznih država ministar poljoprivrede dolazi iz CDU/CSU. To znači da u federalnoj politici BMEL-a (Saveznog ministarstva za prehranu i poljoprivredu) nema puno ukazivanja prstom između koalicije i oporbe, ni među crvenim-žutim-zelenim i crnim.
Iako su Zeleni i liberalni FDP glavni krivci za nezadovoljne poljoprivrednike, Özdemir često to odbacuje upućujući na činjenicu da su u proteklih pedeset godina uglavnom CDU ministri (uz suglasnost SPD-a) kreirali njemačku poljoprivrednu politiku. Drugim riječima, uglavnom je nisu kreirali.
Što se tiče modernizacije njemačkog stočarstva, poljoprivrede i vrtlarstva, mnogi poljoprivredni poduzetnici slažu se da je nužna; potreba je jasno istaknuta Borchert-Kommission (čitaj: njemački Johan Remkes). A ta potreba ne proizlazi samo iz zahtjeva Berlina ili Bruxellesa za biološku raznolikost, dobrobit životinja, klimatske ciljeve ili Zeleni plan (Green Deal).
No njemačka politika još uvijek nije postigla dogovor o tome kako financirati takvu poljoprivrednu tranziciju. Hoće li je platiti potrošači na blagajni? Ili bi mesne kompanije, supermarketi i kemijska industrija trebali uložiti dio svojih milijardnih dobitaka natrag u proizvodnju hrane?
Njemački poljoprivredni sektor je zadnjih godina relativno dobro poslovao, ali - kao i drugdje u drugim zemljama EU-a - mora računati na smanjenje potpore za dohodak u narednim godinama. Postoji još dosta 'zaostatka' za ispraviti: gledajte na zagađenje nitrata i obradu gnojiva. Uz to, njemačko gospodarstvo stoji slabije nego gospodarstva drugih zemalja EU. U iduća dva tjedna u Berlinu će biti objavljeni novi godišnji i tromjesečni podaci; moguće je da će njemačko gospodarstvo zapasti u recesiju.
Popularnost njemačke koalicije je niska. Radikalne političke i poljoprivredne skupine pokušavaju preuzeti debatu o poljoprivrednom dizelu. Vozači kamiona i strojovođe već su štrajkali; poljoprivrednici sada izlaze na ulice. Pod tim lošim okolnostima koalicija kancelara Olafa Scholza mora u iduća dva tjedna pokušati progurati uštede od nekoliko milijardi kroz Bundestag. I za koaliciju semafora moglo bi se pokazati da je to pitanje uspjeha ili pada….