Europska javnost već je navikla moći kupovati svježe rajčice, krastavce, bobičasto voće i dinje tijekom cijele godine. Većina zemalja EU uvozi veći dio iz Španjolske, gdje se milijuni tona povrća i voća uzgajaju u bijelim plastičnim krajolicima koji se protežu na ogromnim površinama u južnom, sunčanom dijelu zemlje.
Na globalnoj razini proizvodnja stakleničke poljoprivrede raste, pokazuje novo istraživanje Sveučilišta u Kopenhagenu koje je izračunalo globalnu veličinu stakleničke proizvodnje. Veliki je porast, međutim, zabilježen ne u Europi, već u zemljama s niskim i srednjim prihodima na južnoj hemisferi.
Istraživači su koristili kombinaciju algoritama i satelitskih snimaka kako bi mapirali koliko se zemljišta globalno koristi za stakleničku proizvodnju. Rezultati pokazuju da staklenička proizvodnja – bilo u staklenicima ili na otvorenim poljima pokrivenim plastikom – zauzima najmanje 1,3 milijuna hektara zemljine površine. Novi podatak gotovo je tri puta veći od prethodnih procjena.
Proizvodnja u staklenicima prisutna je u 119 različitih zemalja, od kojih Kina drži čak 60,4% ukupne površine. Na drugom mjestu je Španjolska sa 5,6%, a na trećem Italija sa 4,1%. Nizozemska proizvodnja u staklenicima nalazi se na devetom mjestu s nešto manje od jedan i pol posto.
Veliki centri staklenika na sjevernoj hemisferi formirani su u sedamdesetim i osamdesetim godinama, dok su se oni na južnoj hemisferi pojavili dvadesetak godina kasnije. Dok se sada u sjevernim zemljama bilježi određena stagnacija, rast se nastavlja u zemljama Azije, Afrike te Srednje i Južne Amerike. Danas južna hemisfera emitira 2,7 puta više stakleničkih plinova nego sjeverna hemisfera.
Važan uzrok «zastoja» proizvodnje u staklenicima u staklu u Nizozemskoj su znatno povećane cijene energije. Otkako su zemlje EU odlučile ne nabavljati plin i naftu od ruskih tvrtki, u toj industriji odvija se reorientacija poslovnih strategija.