Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg tijekom posjete turskom ministru vanjskih poslova Mevlutu Čavušogluu iskazao je veliko razumijevanje prema invaziji. „Razumijem legitimnu zabrinutost Turske
Stoltenberg je zabrinut da bi desetine tisuća zatočenih terorista IS-a mogle iskoristiti kaos kako bi pobjegle iz zatvora u kojima ih drže sirijski Kurdi.
NATO se nalazi u neugodnoj situaciji. Europske članice su bijesne jer je američki predsjednik Donald Trump prvotno dao zeleno svjetlo Turcima u Siriji, iako se sada tome protivi. Istovremeno, Turska je važna članica NATO-a, ali odnosi s ovom zemljom su u posljednje vrijeme vrlo napeti. Tako je Turska odlučila kupiti ruski protuzračni sustav S-400 umjesto američkog ekvivalenta.
Kao posljedica, SAD sada odbijaju isporučiti nove lovce F-35 Turskoj, iako su oni naručeni. Predsjednik Trump također prijeti turskom kolegi Erdoǧanu raznim financijskim i gospodarskim sankcijama. Fanatični republikanci u američkoj politici očito su Trumpu dali do znanja da prepušta američki utjecaj u Europi i na Bliskom istoku Rusima.
U međuvremenu, na bojištu je postalo jasno da su ruske jedinice zauzele položaje na području između sirijske vladine vojske i napredujućih turskih snaga. Turci, uz podršku sirijskih pobunjenika, ciljaju na kurdske milicije. Zbog toga kurdske milicije radije odlučuju ponovno prepustiti osvojena područja Rusima i sirijskoj vladinoj vojsci nego biti uništene od Turaka ili pro-sirijskih Kurda.
U geopolitičkom smislu čini se da se događa preokret u odnosu snaga: više SAD nisu velika sila koja može vojno intervenirati na Bliskom istoku, već je tu ulogu preuzeo ruski predsjednik Putin. Rusija sada već ima svoju zrakoplovnu bazu u Siriji, a luka na Sredozemnom moru u jugoistočnoj Turskoj postaje sve bliža.
Osim toga, NATO se više ne suočava samo s Rusima na istočnoj (poljskoj) i sjeveroistočnoj (obali Baltičkog mora) granici, nego sada i na južnoj (turskoj) granici Europe.
Tri dana nakon početka turske ofenzive protiv Kurda u Siriji, izvještaj Ujedinjenih naroda navodi da je već 100.000 civila pobjeglo iz te zemlje. Većina ljudi bježi automobilima, autobusima, kamionima ili pješice udaljavajući se s borbenih zona u graničnim gradićima prema jugu. Mnogo ih je smješteno u školama i drugim objektima.
Nisu u strahu samo od ratnog nasilja, već i od mogućih zločina koje mogu počiniti proruski sirijski pobunjenici koji napreduju s Turcima. Mnogi od tih boraca su ekstremni džihadisti koji su se u prošlosti događali nasilja nad nemuslimanima i drugim etničkim skupinama.