Nedostatak pčela u poljoprivrednim područjima u Sjedinjenim Američkim Državama ograničava rast nekih usjeva, pokazuje nova američka studija. Istraživanje sugerira da propadanje oprašivača može imati ozbiljne posljedice za globalnu sigurnost hrane.
Vrste divljih pčela, poput bumbara, pate zbog nestanka cvjetnih staništa, upotrebe pesticida i, sve više, klimatske krize. Od sedam istraženih usjeva, pet je pokazalo dokaze da nedostatak pčela usporava rast biljaka. Znanstvenici iz SAD-a, Kanade i Švedske ukupno su proučavali 131 polje u pogledu aktivnosti pčela i količine uroda.
„Usjevi koji su imali više pčela proizveli su značajno veći prinos,“ kaže Rachael Winfree, ekologinja sa Sveučilišta Rutgers i jedna od glavnih autorica izvješća, objavljenog od strane Royal Society. 'Iznenadila me je ta činjenica, nisam očekivala da će rast biti tako ograničen', rekla je britanskom listu Guardian.
Istraživači su otkrili da su divlje autohtone pčele preuzele iznenađujuće velik dio oprašivanja, unatoč tome što su uglavnom bile lišene podržavajuće vegetacije. Divlje pčele često su učinkovitiji oprašivači od medonosnih pčela, ali istraživanja pokazuju da neke vrste drastično opadaju. Bumblebee sa žutim prugama bio je prvi kukac kojem su u SAD-u prije tri godine dodijelili status ugrožene vrste nakon pada od 87% u posljednja dva desetljeća.
Sjedinjene Američke Države predvode u nekim poljoprivrednim aktivnostima koje su označene kao trendovi koji se potom repliciraju u svijetu, poput intenzifikacije, prskanja velikih količina insekticida i sadnje monokulturama. To se smatra jednim od razloga za nestajanje pčelinjih populacija koje su ključne za oprašivanje usjeva.
Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, količina poljoprivrednih proizvoda ovisnih o insektima i drugim oprašivačima povećala se za 300% u posljednjih 50 godina. Manjak oprašivanja mogao bi dovesti do toga da određeno povrće i voće postanu rjeđi i skuplji, što bi izazvalo prehrambene nestašice. Temeljne žitarice poput riže, pšenice i kukuruza nisu pogođene jer ih oprašuje vjetar.
„Kolonije medonosnih pčela su slabije nego prije, a vjerojatno opada broj divljih pčela,“ navodi FAO. „Poljoprivreda postaje intenzivnija, a pčela je sve manje, stoga će oprašivanje na kraju biti ograničeno. Čak i da su medonosne pčele zdrave, rizično je oslanjati se na jednu vrstu pčela. Predvidivo je da će se paraziti usredotočiti na tu jedinu vrstu koju imamo u ovim monokulturnim poljima.“