Lagarde će se povući s dužnosti 7. veljače 2027., osam mjeseci prije isteka svog mandata. Bivša francuska ministrica financija na čelu je ECB-a od 2019. Njezin odlazak omogućuje imenovanje novog predsjednika prije nego što Francuska u travnju izabere nasljednika predsjednika Macrona.
Le Pen
Trenutni francuski predsjednik tako još može utjecati na imenovanje u ECB-u. Europske vlade zabrinute su da bi pobjeda Marine Le Pen otežala pregovore o nasljedstvu. Macron sam ne može ponovno sudjelovati na francuskim predsjedničkim izborima.
Njemački kancelar Friedrich Merz najavio je da europski čelnici žele imenovati nasljednika prije kraja ove godine. Imenovanje će biti dio pregovora između zemalja EU, pri čemu će ekonomski stavovi kandidata i nacionalni interesi igrati važnu ulogu.
Lagarde je samu premotivu svog ranijeg odlaska pojasnila drugačije. Želi povratiti slobodu da se može javno izjašnjavati o političkim i društvenim pitanjima. Kao predsjednica ECB-a mora zadržati političku neutralnost. Lagarde je isključila mogućnost da sama bude kandidatkinja na francuskim predsjedničkim izborima.
Štednja
Mogućnost da Le Pen dođe na vlast odražava se i zbog financijskih problema Francuske. Visok državni dug i rastuće kamatne stope dodatno pritiskaju državne financije. Le Pen je izrazila da bi ECB trebala pomoći u rješavanju francuskih financijskih poteškoća.
O tome postoje podjele. Ekonomisti upozoravaju da financijska pomoć ECB-a bez fiskalne disciplne stvara opasan presedan. Središnja banka trebala bi poduprijeti Francusku samo ako je Pariz spreman urediti svoje državne financije (čitati: značajno štedjeti). To bi moglo dovesti do suprotstavljanja nove predsjednice ECB budućoj francuskoj vladi.
Dva kandidata
Za nasljednicu Lagarde spominju se posebno dvojica bivših predsjednika središnjih banaka: Nizozemac Klaas Knot i Španjolac Pablo Hernández de Cos. Knot je vodio De Nederlandsche Bank od 2011. do 2025., dok je De Cos bio na čelu španjolske središnje banke od 2018. do 2024. Oba imaju široko međunarodno iskustvo i sudjelovali su u ranijim europskim financijskim krizama.
Knot je poznat kao zagovornik stroge politike protiv inflacije, iako je pod Lagarde postao pragmatičniji. De Cos stavlja veći naglasak na gospodarski rast, ali je također podržavao povećanja kamata i kritizirao vlastitu vladu zbog odgađanja reformi. Zbog toga su im ekonomski stavovi bliži nego što njihove reputacije sugeriraju.
Druga zaduženja
Na kraju će politički dogovori vjerojatno presuditi. Osim predsjedništva, u ECB-u će u isto vrijeme biti slobodna i mjesta glavnog ekonomista Philipa Lanea i čelnice uprave Isabel Schnabel. Francuska i Njemačka imaju interese u raspodjeli tih pozicija. Europski čelnici tako neće birati samo novog predsjednika, već i pregovarati o budućem vodstvu ECB-a.
