Tek pola godine nakon predstavljanja klimatskih planova EU za borbu protiv zagrijavanja planeta, Europska komisija sada je najavila pet novih prijedloga koji imaju za cilj dodatno smanjenje emisija metana i dušika. Ta se redukcija uglavnom očekuje kroz prelazak s onečišćujućih izvora energije (poput zemnog plina i ugljena) na čistu energiju, poput vodika.
Energetski sektor (elektrane i GasUnie) ima rok do 2030. godine da smanji dio svojih emisija metana. To uključuje popravke curenja iz plinovoda te smanjenje baklji na zaostali plin.
Metan (CH4) je nakon ugljičnog dioksida (CO2) najvažniji staklenički plin koji doprinosi zagrijavanju planeta. Kad uđe u atmosferu, njegova učinkovitost je 80 do 100 puta veća od CO2. Metan je odgovoran za četvrtinu ljudskog doprinosa zagrijavanju planeta. Ne može se vidjeti golim okom.
U Europi regulacija metana još je nedostatna. Novim zakonodavstvom o metanu Europska komisija želi suzbiti emisije u energetskom sektoru s ograničenim ciljevima do 2030., a zatim i dodatnim mjerama nakon tog razdoblja.
Metan nakon otprilike 15 godina nestaje iz atmosfere. Ako bi emisije bile zaustavljene sada, planeta bi to osjetila već za 15 godina. Ne bi se dodavao novi metan, a ukupna količina u atmosferi bi se smanjila. Time bi se smanjio i efekt staklenika. Ipak, za zaustavljanje zagrijavanja planeta samo smanjenje metana nije dovoljno.
Dio korištenja zemnog plina u budućnosti bit će zamijenjen vodikom. Stoga Europska komisija revidira zakonodavstvo o plinu i uvodi pravila vezana uz vodik. Kako bi se uspostavilo tržište vodika, bit će donesena pravila za tržišnu regulaciju, korištenje infrastrukture i prava potrošača.
Razvoj vodikovog plina u velikim razmjerima trenutačno je još u začetku, no inženjeri i tehničari već tvrde da je to plin budućnosti.
Poznati Institut za poljoprivrednu i trgovinsku politiku (IATP) ranije ovog tjedna predstavio je novu studiju o ekološkim učincima 35 najvećih europskih kompanija za meso i mliječne proizvode. Prema IATP-u, one su odgovorne za 7 posto stakleničkih plinova u EU. Među 35 istraženih kompanija nalaze se FrieslandCampina, Danish Crown, Nestlé i Danone. Analizirani su njihovi klimatski planovi i emisije unutar njihovih lanaca opskrbe.
Osamdeset šest posto ukupnog mesa i mliječnih proizvoda u EU dolazi iz 10 europskih zemalja: Njemačka, Francuska, Španjolska, Poljska, Italija, Nizozemska, Danska, Irska, Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Za tranziciju u europskoj poljoprivredi posebno se očekuje angažman ovih zemalja, navode istraživači.
Autori navode da nijedan od proizvođača mliječnih proizvoda ili agrikulturnih tvrtki ne smatra smanjenje brojnosti stoke kao mogući način rješavanja problema. Također ističu da je snažno rastući izvoz mesa također razlog povećanih emisija.
Nijedna članica EU ne drži ove velike agrokompanije odgovornima za emisije u njihovim lancima opskrbe, unatoč činjenici da su emisije iz poljoprivrede porasle tijekom posljednjih deset godina. Dok se EU priprema na lansiranje inicijative "ugljični farmeri" (CFI, Carbon Farming Initiative) kao dio Europskog zelenog plana, zemlje bi trebale obvezati mesnu i agroindustriju na smanjenje emisija, tvrdi IATP.
Samo su tri istražena poduzeća (Nestlé, FrieslandCampina i ABP) najavila planove za smanjenje ukupnih emisija u svojim lancima opskrbe. IATP zaključuje da mnoge velike agro tvrtke nemaju značajne klimatske planove ili ciljeve. Čak i one koje ih imaju često su sklone "zelenom pranju" te se prikazuju ekološki prihvatljivijima nego što stvarno jesu.