EU će ratificirati poljoprivredni sporazum unatoč protivljenju Francuske i Poljske

Presudna je u srijedu bila promjena stava Italije (koja je dugo prijetila da će glasovati protiv) i novi financijski ustupci koje je Bruxelles dao europskim poljoprivrednicima koji su se protivili. Time su propali pokušaji Francuske i Poljske da blokiraju proces donošenja odluka u EU.

EU je ubrzala dovršetak sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama Mercosura: Brazilom, Argentinom, Paragvajem i Urugvajem. Nakon više od 25 godina pregovora, sporazum je ponovno na stolu u odlučujućem tjednu. Time bi jedna od najvećih svjetskih slobodnotrgovinskih sporazuma postala stvarnost nakon desetljeća pregovora i političkih borbi.

U središtu pozornosti u srijedu na hitnom poljoprivrednom sastanku bio je prijedlog predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da se poljoprivrednom sektoru ranije, već 2028., omogući pristup fondu za naknadu štete u iznosu od oko 45 milijardi eura. Taj novac dolazi iz kriznog fonda (koji broji više od 80 milijardi) koji Von der Leyen želi uključiti u novu višegodišnju proračunsku perspektivu EU-a (2028. - 2035.). Novac nije nov, već će biti dostupan ranije i s preciznijom namjenom nego što je prvotno bilo predviđeno.

Posebno se Francuska posljednjih godina žestoko protivila. U oštroj kritici ugledni francuski list Le Monde opisuje kako je predsjednik Macron zbog toga postao iznimka unutar EU-a.

Prema novinama, Macron je predugo dopuštao da francuska agrarna politika ovisi o nezadovoljnim i prosvjednim francuskim poljoprivrednicima. Zbog toga je Francuska diplomatski bila izolirana u trenutku kada se unutar EU-a trebalo nametnuti donošenje odluka.

Le Monde ističe da Francuska unatoč intenzivnim pokušajima nije uspjela zajedno s Poljskom formirati blokirajuću manjinu. Time je izgubila važan instrument moći i francuska strategija je pala pod pritisak. Ista situacija vrijedi i za Poljsku, gdje su argumenti u nacionalnim poljoprivrednim pitanjima korišteni prilikom donošenja odluka o poljoprivrednoj politici EU-a.

Italija je u ovoj fazi odigrala ključnu ulogu. Dok je Rim prethodno oklijevao, zemlja je na kraju odlučila dati prednost širem europskom trgovačkom interesu. Time se promijenila ravnoteža snaga oko sporazuma.