Izračuni predstavljeni u Bruxellesu pokrivaju razdoblje od srpnja 2024. do lipnja 2025. Pokazuju da četiri južne zemlje EU – Grčka, Cipar, Italija i Španjolska – trenutno primaju najveći broj imigranata.
Osim njih, dvanaest drugih zemalja, uključujući Belgiju, Nizozemsku, Njemačku, Francusku, Irsku i Poljsku, označene su kao zemlje u riziku. To znači da one već sada osjećaju povećan pritisak na svoje sustave prihvata ili su izložene prijetnji dodatnih priljeva.
Šest zemalja, prvenstveno na istoku EU, zasad manje moraju doprinositi solidarnom fondu jer su u proteklim godinama već iskusile dugotrajan migracijski pritisak. Njihova će situacija prema Komisiji biti redovito ponovno procijenjena.
Zemlje koje su pod velikim pritiskom imat će prioritet pri dodjeli europskih potpora i programa pomoći. Te potpore trebaju pomoći u poboljšanju prihvata, nadzora granica i povratka migranata.
Nekoliko zemalja EU već je u posljednjim godinama jasno izrazilo da ne namjeravaju primati više izbjeglica niti sudjelovati u troškovima. Stoga se sada radi i na uspostavi tzv. 'povratnih centara'; vrsta zatvora ili prihvatnih kampova u zemljama izvan EU.
Prema Europskoj komisiji, broj ilegalnih prelazaka granice u protekloj je godini pao za oko 35 posto. Istovremeno, prihvat ukrajinskih izbjeglica i dolazak nedokumentiranih migranata i dalje predstavljaju izazov.
Izvještaj jasno pokazuje kako novi migracijski pakt može funkcionirati u praksi. Zemljama EU daje mogućnost da prihvate tražitelje azila ili financijski doprinesu prihvatu u drugim državama. Taj mehanizam, nazvan solidarni fond, srž je novog europskog pristupa. Cilj je spriječiti da se zemlje EU na vanjskim granicama poput Grčke ili Italije suočavaju same.
Kako bi ojačala nadzor na Sredozemlju, Komisija je najavila i javni natječaj u vrijednosti od 250 milijuna eura za kupnju dronova i opreme za borbu protiv dronova. To bi trebalo pomoći zemljama EU na vanjskim granicama u odgovoru na nove oblike pritiska na granice.
Ovim prvim pregledom temeljenim na brojkama, Europska komisija želi pokazati da solidarnost unutar Unije nije samo politički pojam, već nešto što se može konkretno izračunati. Ti podaci čine osnovu za zajednički europski pristup migracijama.