Europske vlasti dobit će više mogućnosti za odbacivanje ili nepovoljniji tretman ponuda iz zemalja koje nisu članice EU-a. Pri tome se može uzeti u obzir imaju li europska poduzeća u toj zemlji sličan pristup javnim natječajima. Time će uzajaman pristup tržištima postati važniji.
Opća obveza da se kupuje isključivo unutar Europe neće biti uvedena. Trenutno predložena reforma ipak daje vlastima veće mogućnosti da pri kupovinama i javnim nabavama daju prednost europskim dobavljačima, ali ne propisuje da svi poslovi moraju biti povjereni tvrtkama iz EU-a. Novi zakon EU-a zasad se odnosi samo na velike industrijske sektore, a ne na svaku sitnicu.
Manja ovisnost
Europska komisija želi dodatno smanjiti stratešku ovisnost o dobavljačima izvan Europe. Zbog toga se javne narudžbe neće ocjenjivati samo prema izravnim troškovima, već će se moći koristiti i za smanjenje rizika prevelike ovisnosti o stranim dobavljačima.
Promotion
Cijena ne smije biti glavna odluka kod dodjele poslova. Vlasti moraju odlučnije uzeti u obzir kvalitetu i druge uvjete. Kod standardnih narudžbi kvaliteta mora imati minimalni udio od 30 posto. Za radno intenzivne poslove navodi se minimalno 50 posto.
Podrijetlo
Važniji čimbenici mogu biti i održivost, pouzdanost te podrijetlo dobavnih lanaca. Kina u novim pravilima nije izričito navedena kao meta, ali ima važnu ulogu u raspravi o jeftinim ponudama, subvencijama i stranom tržišnom natjecanju na europskim tržištima.
Industrijski povjerenik Stéphane Séjourné vidi javnu nabavu kao strateški alat. Druge velike ekonomije također koriste državnu potrošnju kako bi poduprle vlastitu ekonomiju i industriju. Prema Komisiji, Europa mora biti u boljoj poziciji da na to odgovori.
Jednostavnije
Ujedno, reforma treba znatno pojednostaviti europske propise o javnoj nabavi. Trenutačne tri zasebne direktive bit će objedinjene u jedan izravno primjenjiv europski uredbu. To bi trebalo smanjiti razlike među nacionalnim sustavima i administrativni teret za poduzeća.
Europsko tržište javnih nabava predstavlja oko 15 posto bruto domaćeg proizvoda EU-a i ima godišnju vrijednost od otprilike 2,5 do 2,6 bilijuna eura. Prijedlog još mora odobriti Europski parlament i zemlje članice EU-a, a tijekom pregovora može doći do izmjena.