Europska unija do sada godišnje izdvaja 58 milijardi eura za subvencije poljoprivrede. Ti troškovi čine otprilike trećinu svih EU rashoda. Godinama EU donositelji politika gledaju sa zavisti na lakoću s kojom se svake godine milijarde troše na Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP/CAP). Izvještaji o prijevari i zloupotrebama sada će igrati veliku ulogu u nadolazećim raspravama o značajnim promjenama poljoprivrednih fondova.
Poljoprivredne subvencije u većini srednjoistočnoeuropskih zemalja završavaju u rukama političara koji ih samostalno raspoređuju, na štetu poljoprivrednika koji gledaju kako im zemlja nestaje. The New York Times nedavno je istraživao kako funkcionira sustav EU subvencija, a flamanski list De Morgen sastavio je sljedeću specifikaciju o načinu na koji je u Mađarskoj klika prijatelja oko premijera Viktora Orbána pridobila EU milijune za sebe.
Kako radi mađarski premijer Orbán? Za dobivanje europskih subvencija trebaš imati zemlju. Stoga je Orbán tisuće hektara državnog zemljišta prodao bliskim suradnicima, obitelji i prijateljima. Jedan njegov prijatelj iz mladosti tako je postao jedan od najbogatijih ljudi u Mađarskoj. Iako su poljoprivredne subvencije namijenjene malim poljoprivrednicima, istraživanja pokazuju da 80 posto novca odlazi u ruke 20 posto vlasnika zemljišta. Poljoprivrednici koji kritiziraju sustav sustavno ostaju bez subvencija i suočavaju se s revizijama i neobičnim inspekcijama zaštite okoliša. Zbog takvih zastrašivanja dojam je kao da komunističko doba nije daleko.
Godine 2010. Orbán je ponovno krenuo u borbu za premijersku funkciju i nadao se, koaliranjem s vođom poljoprivrednika Angyanom, osvojiti glasove seljaka. Uspješno je ostvario svoj plan i imenovao Angyana državnim tajnikom za ruralni razvoj.
Orbán je iznajmio velike površine zemljišta političkim saveznicima jer se europske subvencije dijele prema veličini zemljišnog posjeda. Vlada Viktora Orbána počela je 2011. iznajmljivati javna zemljišta. Iako se tvrdilo da samo lokalni poljoprivrednici mogu konkurirati, zemljišta su ipak dodijeljena Orbánovim saveznicima koji su imali nisku najamninu.
Godine 2015. Orbán je otišao korak dalje i prodao stotine tisuća hektara državnog zemljišta političkim saveznicima i članovima obitelji. Na taj je način Orbán ojačao svoju moć na selu. Kupci su zauzvrat mogli računati na milijune u poljoprivrednim subvencijama. Zbog nezadovoljstva tom politikom državni tajnik je dao ostavku i okrenuo se protiv Orbána.
Europska unija najradije se ne miješa u osjetljive unutarnje političke stvari i uglavnom se oslanja na izabrane nacionalne političare. No u stvarnosti Europa jednostavno nema alate da intervenira u takvim situacijama. Godine 2015. Europski parlament, nakon upozorenja o praksama u istočnoj Europi, naručio je izvještaj od Transnational Institutea u Amsterdamu, koji se fokusira na otimanje zemlje i sumnjive dogovore. Taj izvještaj je djelomično otkrio iste težnje kao i sadašnje istraživanje The New York Timesa.
Europska komisija je kao odgovor na istraživanja objavila da ne tolerira prijevare u poljoprivrednim subvencijama te provodi revizije. U izvješću Europskog revizorskog odbora za 2018. navodi se stopa pogrešaka od 2,4 % u troškovima sredstava EU-a za poljoprivredu i ruralni razvoj. Za izravne isplate poljoprivrednicima nije utvrđena nikakva stopa pogrešaka.
Države članice i Europski parlament trenutno pregovaraju o prihodima do 2027. U tom okviru Europska komisija je predložila da se isplata sredstava više poveže s dobrim upravljanjem i poštivanjem pravne države. Europska komisija također puno očekuje od novog imenovanog europskog javnog tužitelja, koji će od sljedeće godine moći samostalno progoniti i suditi za pronevjere europskog novca.
S obzirom na to da će se u godinama koje dolaze morati znatno rezati (zbog izlaska Britanaca ili zbog željene nove politike), a čelnici država i ministri žele zadržati svoje godišnje doprinose uglavnom na sadašnjoj razini, više nije pitanje hoće li se rezati poljoprivredne subvencije, nego koliko će se rezati.