Presuda predstavlja osjetljiv poraz za talijansku vladu i njezine planove o smještaju azilanata u Albaniji.
Italija je prošle godine željela privremeno smjestiti odbijene azilante u prihvatnim kampovima na teritoriju Albanije, dok bi se njihovi postupci u Italiji rješavali. Prema Europskom sudu pravde, takav pristup nije u skladu s europskim pravilima. Sud naglašava da samo europske institucije mogu odlučiti koje se treće zemlje smatraju sigurnima.
Presuda Suda neposredna je posljedica kritika na talijanski plan da privremeno smjesti migrante u Albaniji. Taj je sporazum Italija predstavila kao inovativan način za smanjenje pritiska na vlastiti sustav prihvata. Međutim, Sud odlučuje da Italija ne smije samostalno odlučivati da je Albanija sigurna treća zemlja.
Ova presuda ističe ograničenja za nacionalne vlade koje žele upravljati migracijama izvan EU-a. Zemlje smiju vraćati migrante samo u zemlje koje ispunjavaju jasne EU standarde o sigurnosti, ljudskim pravima i mogućnostima prihvata. Sastavljanje vlastite liste takozvanih sigurnih zemalja više nije dopušteno.
Rasprava o talijanskom planu odvija se u kontekstu stalnog dolaska azilanata koji preko Sredozemnog mora stižu na europsko tlo. Posebno je Italija pogođena velikim brojem ljudi koji dolaze u oronulim čamcima koje upravljaju kriminalni krijumčari ljudi iz Sjeverne Afrike.
Istovremeno, europska azilna politika već godinama je na udaru kritika. Zemlje EU-a još se uvijek ne mogu dogovoriti o zajedničkoj politici, dijelom zbog neslaganja oko raspodjele azilanata. Neke zemlje sustavno odbijaju primati migrante ili sudjelovati u njihovoj preraspodjeli unutar EU-a.
Presuda Europskog suda povećava pritisak na europske institucije da formuliraju jasna i zajednička pravila. Nacionalna rješenja, poput sporazuma između Italije i Albanije, ograničavaju se u Suda. Time se sprječava da se zemlje izbjegavaju zajedničke odgovornosti.
Ipak, neslaganja unutar EU-a ostaju velika. U javnoj raspravi raste napetost između zemalja koje zahtijevaju veću solidarnost i onih koje se drže svojih nacionalnih granica. Pokušaji uspostave širokog migracijskog pakta u EU-u napreduju sporo i često nailaze na blokade pojedinih vlada.