Novo europsko istraživanje procjenjuje da bi sanacija PFAS-zagađenja do 2050. godine ('za jednu generaciju') mogla koštati oko 440 milijardi eura. Riječ je o troškovima za uklanjanje ovih tvari iz vode, tla i okoliša.
U nepovoljnom scenariju, u kojem zagađenje dodatno raste ili mjere izostanu, troškovi bi se mogli popeti na više od 1 bilijun eura. To prijeti dugotrajnim financijskim opterećenjem za vlade i društvo.
Kvaliteta vode
Istovremeno, zemlje EU su pristale na stroža pravila za površinske i podzemne vode. Uvode se pooštreni standardi za određene PFAS i druge zagađivače kako bi se bolje zaštitila kvaliteta vode.
Promotion
Međutim, opća zabrana ispuštanja ili proizvodnje PFAS-a nije dio ovih pravila o vodi. Time prema mišljenju brojnih uključenih strana ostaje srž problema.
PFAS se opisuju kao tvari koje se jedva raspadaju i nakupljaju u okolišu i organizmima. Koriste se u raznim proizvodima i šire putem vode i tla.
Ekološke organizacije zahtijevaju daljnje mjere. Smatraju da stroži standardi sami po sebi nisu dovoljni te zagovaraju strukturne intervencije koje bi spriječile novo zagađenje.
Prijetnja odgode
Osim toga, ističu odgođenu reviziju europskog zakonodavstva o kemikalijama. Reforma REACH uredbe bila je planirana, no došlo je do kašnjenja.
Prema društvenim organizacijama, ta revizija treba spriječiti ponavljanje zagađivačkih kriza poput one s PFAS-om. Naglašavaju da kemijsko zagađenje doprinosi ozbiljnim bolestima i velikim društvenim troškovima.
U međuvremenu, kemijska industrija vodi kampanju za ograničavanje ili odgodu daljnjih izmjena. Zagovornici reforme tvrde da samo temeljita promjena pravila može spriječiti daljnji rast troškova.