Srž sukoba vrti se oko Poljskog ustavnog suda kojeg imenuje predsjednik. Prema Europskom sudu pravde, ovaj sud je prekršio temeljna načela prava EU i ne može se smatrati neovisnim niti nepristranim. Ta presuda razotkriva stare podjele u poljskoj politici.
Trenutna vlada pod vodstvom premijera Donalda Tuska tvrdi da vodi proeuropski kurs. Njegova vlada ne priznaje odluke Ustavnog suda koje su u sukobu s pravom EU-a i vidi nedavnu europsku presudu kao obvezu za intervenciju.
Predsjedništvo se tome odlučno protivi. Predsjednik Karol Nawrocki nije podržao reforme pravosudnog sustava. Pokušaji vlade da poništi ranije promjene ostali su blokirani.
Napetost proizlazi iz reformi prethodne PiS vlade, pri čemu je politički utjecaj vršen na najviše sudove. Ustavni sud je imao centralnu ulogu i ranije je izjavio kako je poljski ustav iznad prava EU-a.
Taj stav je u izravnoj suprotnosti s vladom. Vlada tvrdi kako su vrijednosti EU-a pravno obvezujuće te da se Poljska ne može tome izmaknuti. Prema vladi, poljski sud ugrožava pravnu državu i položaj Poljske unutar Europske unije.
Sami Ustavni sud se protivi. Navodi da europska presuda nema utjecaja na njegov rad i da Europski sud nema nadležnost nad poljskim sudom. Time institucionalni zastoj ostaje nepromijenjen.
Dok god su predsjednik i vlada u izravnom sukobu, ostaje nejasno kako i kada će reforme biti moguće. Ono što je jasno jest da je presuda iz Luksemburga zaoštrila sukob i dodatno izložila političke podjele u Poljskoj.