Europski Zeleni dogovor od 2020. godine predstavlja temelj ovih napora i donio je značajne energetske i okolišne koristi. Međutim, u posljednje vrijeme politička oporba i klimatski skepticizam jačaju, što se dijelom očituje i u ishodu nedavnih izbora za Europski parlament.
Unatoč tome što klimatske promjene traju, ekonomske brige i sigurnosna pitanja sada dobivaju prioritet. Razvijajući se politički krajolik u Europskom parlamentu mogao bi imati posljedice na klimatsku politiku
Prethodni izbori 2019. doveli su do snažne klime prijateljske politike pod vodstvom predsjednice Komisije Ursule von der Leyen. Unatoč ranijem zelenom zamahu, klimatska politika EU-a sada se suočava s sporim ekonomskim oporavkom, stalnom inflacijom i rastućim troškovima energije, dodatno pogoršanim ruskom invazijom na Ukrajinu.
To je dovelo do prosvjeda i protivljenja, uključujući pozive na „pauzu“ u okolišnim propisima od strane francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. U Njemačkoj spori ekonomski oporavak dovodi do ograničavanja previše drastičnih okolišnih mjera.
Nedavni izbori za Europski parlament rezultirali su značajnim gubitkom mandata za Zeleno stranku. Najveća zastupnička skupina, centristička Europska pučka stranka (EPP), u mnogim pitanjima okoliša i klime sve češće zagovara tehnološki neutralan pristup, koji se često sukobljava sa Zelenima i Socijalistima.
Gledajući prema klimatskoj politici, Socijalisti i Demokrati (S&D) te liberalna skupina Renew Europe nastavit će podržavati Zeleni dogovor, iako s različitim naglascima na socijalnu pravdu i pragmatičnu provedbu. Suprotno tome, konzervativne i krajnje desne skupine poput Europskih konzervativaca i reformista (ECR) te Identity and Democracy (ID) protive se Zelenom dogovoru.
Nova (više desna) raspodjela mjesta u parlamentu mogla bi dovesti do konzervativnijih koalicija, ali Zelene i ljevičarske stranke i dalje mogu igrati ulogu u održavanju klimatske politike EU-a. Iako zeleni planovi nailaze na izazove, malo je vjerojatno da će Strasbourg razmontirati Zeleni dogovor, osobito ako Von der Leyen ostane predsjednica Europske komisije.
Odustajanje od zelene tranzicije bila bi strateška pogreška za europske kreatore politike. Unatoč konkurentskim prioritetima, klimatska kriza ostaje hitna, pri čemu je zagrijavanje Europe dvostruko izraženije u odnosu na globalni prosjek.