Biogoriva se smatraju alternativom fosilnim gorivima kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova u sektoru transporta i prijevoza. U posljednjih deset godina EU je uložila oko 430 milijuna eura subvencija za poticanje biogoriva. No, prijelaz od laboratorijskih istraživanja do stvarne proizvodnje u velikim razmjerima nije zaživio i mogao bi potrajati još godinama.
Jedno od dugotrajnih očekivanja bilo je da prirodni proizvodi iz poljoprivrede i vrtlarstva mogu poslužiti kao sirovine za nova, okolišno prihvatljiva goriva. Do sada se proizvedena biogoriva uglavnom koriste kao dodatak regularnom benzinu, dizelu i kerozinu, i to još uvijek samo u vrlo ograničenoj mjeri.
Štoviše, dostupnost prikladne biomase ograničava upotrebu biogoriva. Europska komisija je očekivala da će poticanje i korištenje biogoriva povećati energetsku neovisnost EU. No, u stvarnosti se mnoge sirovine uglavnom uvoze iz zemalja izvan EU (npr. uvoz iskorištenih ulja za kuhanje i prženje iz Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, Malezije i Indonezije).
Europski revizorski sud zaključuje da europska politika ne uspijeva pokrenuti proizvodnju i ulaganja u ovom novom sektoru. Na primjer, zrakoplovstvo bi moglo biti veliki potrošač biogoriva, o čemu je EU već donijela odluke. Tako je postavljena obaveza razine održivog avionskog goriva do 2030. godine na 2,76 milijuna tona naftnog ekvivalenta, dok je trenutni potencijal proizvodnje jedva desetina te količine.
Budućnost biogoriva u cestovnom prometu također je posljednjih godina postala neizvjesna. Veliki fokus na prelazak na električne automobile, u kombinaciji s prestankom prodaje novih benzinskih i dizelskih vozila do 2035., mogao bi značiti da biogoriva teško da će moći biti primjenjivana u velikim razmjerima u cestovnom prometu EU.