To proizlazi iz istraživanja Općeg revizorskog suda o više od tisuću „sporova" između Nizozemske i EU-a u razdoblju od 2010. do 2020. godine.
Tijekom tog razdoblja Bruxelles sam te domaće i strane organizacije i pojedinci podnijeli su više od tisuću žalbi protiv Nizozemske. U usporedbi s drugim zemljama EU-a, Nizozemska je negdje u sredini po pitanju nepravilne i nepotpune provedbe europskih zakona.
U dvije trećine svih slučajeva usmeno službeno predtijelesno savjetovanje dovelo je do toga da Nizozemska ipak prilagodi pravila Haaga ili da Bruxelles prihvati nizozemsku interpretaciju.
Europska komisija je nakon savjetovanja smatrala da je 164 žalbe dovoljno osnovanih i započela je formalni razgovor s Nizozemskom o njima. Većinom su se radilo o pitanjima okoliša, energetske politike ili mobilnosti i transporta. Primjerice, zbog toga što Nizozemska ne ispunjava cilj za energiju iz obnovljivih izvora. To je riješeno tako što je Nizozemska na papiru kupila dansku obnovljivu energiju.
Prema revizorskom sudu, mnogi slučajevi se često rješavaju u ranoj fazi, ali ministarstva u Haagu iz njih u malo čemu uče i malo rade na sadržajnoj koordinaciji. Način na koji u Nizozemskoj nastaju povrede prava EU-a rijetko evaluiraju ministri.
Također, revizorski sud ukazuje da se Predstavničkom domu prijavljuju samo sporne teme koje dovode do postupka, dok svi "riješeni" sporovi ostaju neimenovani.
Između 2010. i 2020. Europska komisija je ukupno 67 puta zaista pokrenula postupak povrede EU prava protiv Nizozemske. U 24 slučaja radilo se o pitanjima ministra infrastrukture i vodnog gospodarstva.
Radi se o različitim pitanjima, poput Direktive o okviru za vodu i nepravilne primjene europskog uhidbenog naloga. Pitanje oko PAS-regulative nastalo je jer nizozemska politika nije bila u skladu s EU Direktivom o staništima iz 1994. godine.