Nedavno usvojeni europski planovi o dopuštanju uporabe takozvanih Renure-proizvoda izazvali su raspravu. Ove hranjive tvari na oranicama i pašnjacima, izrađene od obrađenog životinjskog gnojiva, mogu služiti kao zamjena za umjetna gnojiva i dobivaju veću ulogu u poljoprivredi.
Kritičari strahuju da renure-dušik neće biti korišten kao zamjena za kemijski proizvedena umjetna gnojiva, već uz postojeće maksimalne dozvoljene EU vrijednosti. To bi moglo predstavljati dodatnu prijetnju kvaliteti pitke vode. Trenutno se radi na reviziji te europske direktive.
Dodatni prostor
Važan dio novih pravila jest da zemlje EU dobivaju mogućnost dopuštanja širenja veće količine dušika nego što je prije bilo dozvoljeno. Time se stvara dodatni prostor iznad postojećih normi za uporabu gnojiva.
Promotion
Pristaše u tome vide priliku za učinkovitije upravljanje gnojivom i smanjenje ovisnosti o umjetnim gnojivima. Prema njihovom mišljenju, to može pomoći u boljoj iskorištenosti sirovina i smanjenju troškova za poljoprivredna gospodarstva.
Nitrat
Istovremeno, europske ekološke organizacije snažno kritiziraju način na koji su pravila nastala. Navode da ključni koraci u pripremi nisu u potpunosti provedeni i da obrazloženje nije dovoljno. Prema njima, prvo se mora napraviti ‘procjena posljedica’ (assessment) prije nego EU može usvojiti nove zakone o okolišu.
Također se ističe da nova politika prethodi široj evaluaciji postojećih pravila o nitratu. Kritičari smatraju da to stvara nesigurnost u dosljednosti politike. Primjena novih pravila razlikovat će se od zemlje do zemlje. Države članice same moraju odlučiti hoće li i kako iskoristiti mogućnosti. To znači da učinci u praksi mogu značajno varirati.
Praksa
Osim europske rasprave, veliku ulogu ima i praktična provedba. U različitim zemljama postoje pitanja o uvjetima, priznavanju proizvoda i načinu na koji se pravila provode.
Za poljoprivredna gospodarstva najvažnija je jasnoća. Poduzetnici žele znati na čemu su prije nego ulože u nove tehnologije ili prilagodbe u poslovanju.
Provedba u praksi predstavlja ključni problem. Ako procedure ostanu složene ili ako pravila budu nejasna, postoji rizik da nove mogućnosti neće biti učinkovito iskorištene.