Pravila unutar EU zabranjuju uporabu određenih pesticida koji se smatraju štetnima. Istodobno, europski propisi dopuštaju da se te tvari proizvode i izvoze u zemlje izvan Unije. Na taj način sredstva koja su u Europi zabranjena završavaju na poljima u Latinskoj Americi, Africi i Aziji.
Iz službenih dokumenata proizlazi da su zemlje EU u 2024. godini odobrile izvoz gotovo 122.000 tona takvih zabranjenih pesticida. To je snažan porast u usporedbi s prethodnim godinama. Tvrtke moraju podnijeti posebne izvještaje o izvozu, no konačna kontrola opsega trgovine je ograničena.
Povećanje je povezano s time što je EU u posljednjim godinama na popis zabranjenih tvari uvrstila veći broj kemikalija. Dok je uporaba u domaćoj poljoprivredi postala nemoguća, tvornice su nastavile proizvoditi iste proizvode za međunarodno tržište. Tako je izvoz mehanički rastao zajedno s popisom zabranjenih sredstava.
Ekološke organizacije već godinama oštro kritiziraju ovu praksu. Govore o dvostrukim standardima: opasne kemikalije zabranjene su za europske potrošače, ali bez dvojbe izvoze se u zemlje koje često imaju slabije propise i niže zaštitne standarde za poljoprivrednike i stanovništvo.
Europska komisija je u prethodnim političkim dokumentima priznala da je ova situacija u suprotnosti s ambicijom okoline bez otrova. Višekratno je obećavala da će Bruxelles predložiti zabranu izvoza, no do sada taj prijedlog nije podnesen.
Prema organizacijama, snažan agrokemijski lobij igra ulogu u odgodi mjera. Osim toga, nekoliko zemalja EU-a nije žurilo s uvođenjem strožih pravila, što tvrtkama i dalje ostavlja prostora za nastavak proizvodnje i izvoza.

