Ako odbijeni tražitelji azila to ne mogu ili ne žele, mogu biti smješteni u prihvatne centre izvan EU. Ovaj pritvor mora biti naređen od strane administrativnog ili sudskog tijela i može trajati najviše 24 mjeseca. Ovo vrijedi i za bračne parove s malom djecom.
Takav prisilni boravak u kampu u Albaniji ili Libiji može se produžiti najviše za šest mjeseci ukoliko se promijeni situacija u matičnoj zemlji, ako se pojave nove informacije ili ako se poboljša suradnja s trećom zemljom. To je sadržano u novom zakonu o povratku koji je Europski parlament usvojio u srijedu.
Kućni pretresi
Kako bi se omogućio brži povratak, zemlje EU mogu same provoditi istrage. To može uključivati kućne pretrese ili pretraživanje i zapljenu osobnih stvari i elektroničkih uređaja poput laptopa ili mobitela.
Promotion
Odbijeni tražitelji azila od strane EU-a se smatraju ilegalnim osobama. Ako se presele u drugu zemlju EU, može im se tamo izreći nova kazna zatvora. Zemlje EU također mogu zahtijevati da odbijene osobe redovito dolaze na prijave ili da ostanu na jednoj lokaciji. Također je dopušteno korištenje alternativa poput elektroničkog nadzora ili financijskih mjera (npr. smanjenje ili ukidanje socijalnih naknada).
Već u Albaniji
Kako bi se omogućila stroža politika povratka, potrebno je sklopiti i dogovore sa zemljama izvan EU. Usvojeni prijedlog zakona predviđa sporazume o "hubovima za povratak". To su mjesta u zemljama izvan EU gdje ilegalne osobe mogu biti zadržane prije nego što (mogu) biti vraćene u svoju zemlju podrijetla. Zemlje EU samostalno mogu sklapati sporazume s trećim zemljama o takvim centrima za povratak.
Italija je time započela prije dvije godine osnivanjem prihvatnog kampa u Albaniji. Kasnije je, na zahtjev talijanskog suda, kamp morao biti zatvoren jer je bilo u suprotnosti s talijanskim i europskim zakonima. Ti kampovi su od sada dozvoljeni. Između ostalog, Nizozemska je već sklopila ugovor o suradnji s Italijom.
Također i djeca
Za maloljetnike bez roditelja ili skrbnika vrijedi iznimka: oni ne smiju biti slani u hubove za povratak. Sporazumi s ne-EU zemljama smiju se sklapati samo ako te zemlje poštuju ljudska prava, međunarodno pravo i načelo zabrane povratka (non-refoulement). Prije nego što takav sporazum stupi na snagu, država članica EU mora o tome obavijestiti Europsku komisiju i druge zemlje članice.
Nakon 20 godina
„Ljudi očekuju, s pravom, da oni koji nemaju pravo ovdje ostati budu vraćeni u svoju zemlju podrijetla“, kaže nizozemski zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Malik Azmani (Renew/VVD). On je bio glavni autor novog zakona o povratku. „Imao sam jasni prioritet: Europa mora pružiti učinkovita i realna rješenja za ponovno preuzimanje kontrole nad migracijama. Za to sam se snažno zalagao. I danas, nakon gotovo dvadeset godina stagnacije, to je uspjelo.”