Reforma višegodišnjeg financijskog okvira (MFK) treba osloboditi stotine milijardi eura za nove prioritete. Troskovi za obranu dobit će znatno veći značaj. Također, jačanje europske industrije i konkurentnosti spada u glavne ciljeve. Parlament prihvaća da će to biti na štetu postojećih programa, iako ta promjena izaziva zabrinutost.
Važan dio reforme je objedinjavanje različitih fondova. Time se želi raditi učinkovitije i brže odgovarati na nove izazove. Kritičari upozoravaju da ovakav pristup umanjuje preglednost i sigurnost da sredstva ostaju namijenjena svojim izvorim ciljevima.
Uz to, nacionalni udio u odlukama o trošenju se povećava. Države članice EU dobit će više ovlasti nad korištenjem europskih subvencija unutar objedinjeni fondova. Pristaše to nazivaju praktičnim načinom prepoznavanja lokalnih uvjeta, dok protivnici strahuju da će time biti oslabljen jedinstveni europski pristup politici.
Za kohezijsku politiku reforma znači pomak fokusa. Tradicionalno je taj fond služio za jačanje nerazvijenih regija. Sada se njegova primjena širi i na obranu i ekonomsku sigurnost. Postoji bojazan da će to gurnuti izvornu svrhu solidarnosti među regijama u drugi plan.
Regionalni predstavnici uputili su oštru kritiku. Upozorili su da reforma potkopava koheziju i vraća nas na nacionalnu logiku. Prema nekima, novi pristup bi mogao produbiti jaz između bogatijih i siromašnijih područja umjesto da ga smanji.
Uoči donošenja odluke, nastale su napetosti oko građanskih inicijativa o regionalnoj autonomiji. Prijedlog da se nacionalnim regijama da veće priznanje nije prihvaćen od strane Komisije.
Oštro je reagirao i zeleni sektor. Sektor vjetroenergije strahuje da će biti zapostavljen jer reforma ne predviđa poseban fond za obnovljive izvore energije. Time postoji opasnost da obrana i industrija dobiju prednost na štetu klimatskih i energetskih ciljeva, navodi se.
Unatoč tim nesuglasicama, velika većina Parlamenta je glasala za reformu. Time Komisiji omogućuju da preuredi dugoročni proračun. Politička poruka je da se EU prilagođava promjenjivim vremenima u kojima obrana, industrija i nacionalni prostor za politiku dominiraju, čak i ako to znači gubitak tradicionalne europske kohezije.