Organizacije za zaštitu okoliša i potrošačke udruge stoga se obraćaju Sudu EU-a. Slučaj pogađa milijune potrošača, proizvođača i zemalja EU-a koje već teže jasnijim informacijama na prednjoj strani pakiranja.
Godinama je oznaka za hranu na razini EU bila stup strategije Farm-to-Fork. Ideja je potrošačima u jednom pogledu pružiti pouzdane prehrambene informacije i potaknuti zdravije prehrambene izbore. Međutim, prijedlog je u međuvremenu povučen bez javnog objašnjenja. To pobuđuje sumnju u razloge promjene kursa i utjecaj zainteresiranih strana na proces donošenja odluka.
Srž sukoba je transparentnost. Organizacije su zatražile pristup procjeni učinaka, mišljenju unutarnjeg nadzora i zapisnicima sa sastanaka. Europska komisija je odbila, argumentirajući da bi čak i djelomično objavljivanje ugrozilo tekući proces donošenja odluka. Upravo ta logika čini slučaj politički i pravno složenim.
Europski ombudsman ispitao je odbijanje i zaključio da obrazloženje nije dostatno. Ta presuda daje poticaj podnositeljima zahtjeva. Sada su predmet uputili Sudu EU-a, s ciljem da ipak dobiju pristup dokumentima koji bi trebali objasniti zašto je Nutri-Score zapelo i kako je donesena ta odluka.
Dok sveopća obveza na razini EU do sada nije uspostavljena, nekoliko zemalja EU-a već je u različitoj mjeri počelo uvoditi ovaj, izvorno francuski, model. To povećava pritisak na Bruxelles da objasni zašto se potpuna harmonizacija u EU ne provodi i zašto su ti dokumenti za sada zatvoreni. Taj nedostatak jasnoće pojačava dojam donošenja odluka iza zatvorenih vrata.