Presuda se odnosi na poljski par koji se vjenčao u Njemačkoj, ali čiji brak nije priznat u Poljskoj. Prema sudcima, taj odbijanje krši prava koja građani EU trebaju moći ostvarivati u svim zemljama EU. Njihov obiteljski život također mora biti pravno priznat u matičnoj zemlji.
Sudci navode da sve vlade moraju jednako tretirati inozemne brakove, bez obzira na vlastite nacionalne propise o brakovima osoba istog spola. EU zemlje mogu zadržati vlastite zakone o braku, ali pri tome moraju poštovati slobodu kretanja i obiteljski život građana EU.
Prema presudama, poljska ograničenja zadiru u temeljno pravo: slobodu kretanja unutar EU. Ako se brak sklapa u jednoj zemlji EU, građani moraju moći računati da će taj brak imati pravne posljedice i u drugoj zemlji.
Sudci ističu da odbijanje priznavanja istospolnog braka izravno utječe na svakodnevni život parova. To se odnosi, između ostalog, na status boravka, administrativne postupke i pristup pravnoj zaštiti koja obično proizlazi iz priznatog braka.
Poljski zakon ne priznaje niti jedan oblik braka ili registriranog partnerstva za parove istoga spola. Prema sudcima, to znači da Poljska ne pruža odgovarajući pravni okvir za zaštitu obiteljskog života tih građana.
EU sud je ranije donio presudu da Poljska na ovom području ne ispunjava svoje obveze. U prethodnim sudskim odlukama utvrđeno je da nedostatak pravnog uređenja za parove istog spola krši pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Ova nova presuda nadovezuje se na to.
U nedavnoj presudi također se ističe potreba za pravnim priznanjem koje pruža stabilnost i jasnoću za uključene parove. Sud ponovno naglašava da izostanak takvog uređenja predstavlja trajno kršenje prava građana EU.
Poljska vlada sada mora poduzeti korake kako bi priznala inozemne brakove. Iako presuda ne nameće obvezu uvođenja domaćih istospolnih brakova, ona obvezuje na priznavanje brakova sklopljenih u drugim zemljama EU radi zaštite prava građana.