Potpisnici pisma – uključujući Italiju, Austriju, Dansku i Poljsku – pozivaju na “otvoren razgovor” o načinu primjene Europske konvencije o ljudskim pravima. Smatraju da ova konvencija, a osobito njezine interpretacije od strane europskih sudaca, u praksi prečesto onemogućuju protjerivanje osoba bez boravišnog statusa.
Devet zemalja želi formalizirati ovu raspravu na predstojećem europskom summitu, no još nije jasno postoji li za to dovoljna podrška unutar EU. Sadržaj zajedničkog pisma još nije u potpunosti dostupan javnosti.
Njihove kritike prvenstveno su usmjerene na presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Prema mišljenju devet zemalja, taj sud premalo uzima u obzir nacionalne sigurnosne interese.
Ova akcija slijedi raniji dogovor čelnika zemalja EU o proširenju koncepta „sigurne treće zemlje“. Time se traži mogućnost prebacivanja tražitelja azila u zemlje izvan EU gdje će čekati svoj azilni postupak. Taj pristup dio je šireg nastojanja da se reguliraju migracijski tokovi prema EU.
Ljudskopravaške organizacije oštro kritiziraju ovaj novi pristup. Ističu da su ESLJP i druge institucije EU u prošlosti nebrojeno puta presuđivale da prava migranata ne smiju biti ugrožena, čak ni kada se radi o osobama koje su osumnjičene ili osuđene za kaznena djela.
Prema talijanskoj premijerki Meloni, nužno je revidirati sadašnji europski okvir ljudskih prava kako bi se spriječila „zlouporaba sustava“. Izjavila je da pravo na zaštitu ne smije rezultirati trajnim boravkom osoba koje predstavljaju opasnost za društvo.
Istodobno, unutar EU dolazi i do kritika ove politike. Među njima su socijalističke stranke i neki povjerenici EU koji upozoravaju da podrivanje sudske prakse ESLJP može oslabiti cijeli sustav zaštite ljudskih prava u Europi. Boje se da bi to moglo dovesti do pravne nejednakosti i proizvoljnih protjerivanja.