Pet zemalja smatra se predvodnicima za ostale zemlje EU; njihove rasprave prate promatrači Europske komisije. Skupina petorice ponovno će se sastati krajem ovog mjeseca, ovoga puta u Münchenu.
Italija
Izrazito odsutna u raspravama je Italija koja je prošle godine već izgradila vlastiti centar za povratak u Albaniji, čime je u stvari išla ispred europskih odluka. Na veliko nezadovoljstvo talijanske premijerke Meloni, Italija nije uspjela pustiti u rad taj centar za povratak u Albaniji zbog presuda talijanskih sudova. Oni su nazvali prisilne protjerivanja odbijenih tražitelja azila protivnim zakonu i mogućim kršenjem ljudskih prava.
Njemačka, Austrija, Grčka, Danska i Nizozemska očekuju da takav centar može početi s radom 2027. godine. Planovi su postali mogući zahvaljujući novim europskim migracijskim pravilima. Europski parlament je u lipnju odobrio stroža pravila koja trebaju ubrzati vraćanje migranata.
Promotion
S drugima
Pet zemalja želi uključiti i međunarodne organizacije u daljnju realizaciju. Danska je izvijestila da se traže konzultacije s Međunarodnom organizacijom za migracije i UN-ovom organizacijom za izbjeglice. UNHCR je rekao da još nije primio detalje prijedloga te stoga ne može dati sadržajni odgovor na dogovore.
Skupina petorice namjerava nastaviti. Zemlje su ove godine već nekoliko puta razgovarale o svojim migrantskim planovima i ponovno će se sastati krajem rujna, ovaj put u Münchenu. Danska očekuje da će najkasnije do kraja 2027. biti spremna za stvarno slanje migranata u zajednički centar za povratak izvan EU-a.
Prigovori
Organizacije za ljudska prava imaju velike prigovore na planove. Strahuju da bi migranti mogli završiti u zatvorskim objektima izvan Europe, da neće imati dovoljnu pravnu zaštitu ili da će biti dugo zadržavani. Također upozoravaju na moguće progone, zlostavljanja i druga kršenja temeljnih prava u zemljama kamo se migranti prebacuju.
Vijeće Europe također je upozorilo na pravne posljedice. Prema toj organizaciji, centri za povratak izvan EU donose velika rizike. Migranti moraju zadržati pristup pravnoj pomoći i zaštiti. Odgovornost za to ne nestaje kada se odbijeni tražitelj azila premjesti izvan teritorija EU-a.
Prebacivanje odgovornosti
Kritičari vide taj plan i kao dio šireg kretanja u kojem europske zemlje prebacuju dijelove svoje migrantske politike na siromašnije zemlje. Afrički i europski aktivisti upozoravaju da time nisu samo nadzor granica i pritvor prepušteni drugima, već i odgovornosti za migrante i izbjeglice. Protive se financijskim ili diplomatskim dogovorima u vezi s tim.